Upotreba reči šarke u književnim delima


Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

koga su blagosiljali starci dokle ne poseče troglavu neman gradu ispred samih dovrataka, dok ne potuče po stenju šarke i ne povadi zmijske žalce iz nogu bose čobančadi, a koga zaborave za tren oka, još dok gledaju mrtvu aždaju i mrtvu

Radičević, Branko - PESME

Kraj ognjišta svud junaci pali, De su pali, onde i pospali, Taj na leđi, onaj porebarke, Zagrlili one duge šarke; Tako drugan kraj druga počiva, Pa o plenu junačkome sniva.

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Trenuci to su neslovni i slovni. Niština škripi, krckaju joj šarke a garež veje, ugarci se drobe, dok vidik puca s razlomka deobe.

Pandurović, Sima - PESME

Prisojima pustim surog kamenjara Palacaju, gmižu, sikću ljute šarke; Zidinama studen vetar doba stara Duva u dane prašnjave i žarke.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Jesam li ti rekla, muško! — Maše rukama, preti, čika, pa izjuri napolje. Za njom, šarke otegnuTo ciče. Vrata se priklopiše lako lupnuvši.

I ovde je pusto. Naježi se i pokuša da ubrza korak do svoje sobe. Otvarajući vrata, učini mu se da vrište šarke. Kresnu šibicu. Prokleta Vasilijeva jazbina! — dunu u plamičak. Tama sve pokupi.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

(Opet lupa.) Sve nemo, ćuti!... Al, šta je to? Srce mi strepi, strah me spopada, Grlice! Spaso!... Na stranu šarke! Ni kući mojoj ne dam okove! Nek’ pršti remek crnog Cigana, Rđave brave, šarke, jekseri!... Ha, tako...

Spaso!... Na stranu šarke! Ni kući mojoj ne dam okove! Nek’ pršti remek crnog Cigana, Rđave brave, šarke, jekseri!... Ha, tako... (Razbije vrata i ulazi u kuću.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

stali jogunasti, svirepi, i tugu mi dali; trzaju mi utrobu, sami se svi smeli, a ne znadu u što se vjekovječno sveli. Šarke puške i britke sablje položili pred nogami vragov si, imati mislili kakvog time pokoja iliti slobode, no nejmajuć svog

Pred očima vrata jednom zatvori, Dokle treneš okom, drugom otvori, Zuje vrata, šarke škripe, pucaju brave, Ovaj gore, onaj dole idu kao mrave, Il' fabriku novu gdigod kad prave.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

otrulih panjeva u dubokim mračnim šumama, sva tajnovita svetlucanja sa bilja, buba, kamenja, vode i vijugajući odasvud kao šarke dogmizale ovde i izbljuvale to zrnevlje, okamenjena mala sunašca. Ovaj pesak greje.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti