Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
međ' pleći udari, obori je na zemljicu čarnu, pak je stade biti buzdovanom: prevrće je s desne na lijevu, pak je bije šestoperom zlatnim: „Zašto, vilo, da te bog ubije! Zašt' ustreli pobratima moga?
car sužnju svomu govoriti: „Koji ono junak bio side brade do pojasa, sužnju moj nevoljni, koj' Turaka pobijaše buzdohanom šestoperom, tere vojsku pobijaše, i nitko mur suprot staše, kaurinu jednu?