Upotreba reči šibati u književnim delima


Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Oštar, hladan vetar, pomešan sa vlažnom izmaglicom., stade ga šibati po licu. On protrlja oči i mahnu glavom u stranu, kao čovek koji je gađao zeca, pa ubio — kera... Tome se nije nadao...

Počinje šibati hladan vetar... Gojko se grči i trese, pa opet žuri napred. Često zaboravi radi čega je pošao, pa stane na putu, misli

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Više se nije imalo šta govoriti i ja zgrabih dizgine i bič iz ruku kočijaša pa stadoh besno šibati konje. Ali i moj saputnik, čije su ruke bile kao klješte, strelovitim pokretom dočepa uzde i pokuša da okrene kola u

Jakšić, Đura - JELISAVETA

PRVI SERDAR: Gde su mačevi? DRUGI SERDAR: Gde su bičevi? TREĆI SERDAR: Kojima ćemo skota šibati... ČETVRTI SERDAR: Pod kojim će se ropski gibati... PRVI SERDAR: Tirani! DRUGI SERDAR: Varvari!

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Šta sve nismo mogli. Kakve su nam divne zamisli ostale neiskorišćene. Mogli smo ih obesiti za noge i šibati ih žitkim brezovim prućem, dok im se grešna koža ne otvori.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Od polovine Prepolca dunu hladan vetar. Kroz kišu promicale su vlažne pahuljice snega. Kad besmo malo više, poče nam šibati u lice suv sneg, a kad se približismo vrhu, zasu nas snežna mećava, da više nismo mogli gledati.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti