Upotreba reči šikare u književnim delima


Milićević, Vuk - Bespuće

Čuju se veseli, hrapavi glasovi gdje se dovikuju, pod suncem koje se diže i koje počima da šiba svojim zrakama. Iz šikare, na trnju, plave se njihovih prsluci.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Mili četa kuvara Perajice na začelju kolone, gnjura se sve više u nepoznate šikare, gajeve i klance, a Grmeč, rođena planina, tek tu i tamo pokaže svoja grbava leđa, već uveliko izbrisana daljinom,

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

I prionuće na rad, iskrčiće goleme šikare oko Saborišta, pretvoriće u rodna polja vrzinjake, česte, cerove šume, puste proplanke, načiniće skrovišta od granja i

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Ona je pod kraj života stanovala, za kiriju, u nekadašnjoj čeljadskoj kući nekada njihove šikare, i imala prihod svega još od jednog malog zabrana.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Preduzimljivi Stric već je čučao visoko u krošnji rodna oraha na drugoj strani šikare i dernjao se: — Aha, drži ga, drži! Oho, evo ga! Evo još dvojica! Iha, brzo hvataj, u njedra trpaj!

i pusta mjesta, a sad bi se samo sjetio da pripada četi — Jovančetovoj četi — i već bi hrabro udario posred najgušće šikare, kroz tamu i huk vjetra. Ta šta mu ko može!

— podrugljivo reče knez. — Tu sam ja! — začu se iza kneževih leđa nečiji odrešit glas i iz guste šikare ispade na put Jovanče, gologlav, izgreban i garav.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti