Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
SELjANI KUPUJU PAMET. Sastanu se jedan dan na obično mjesto starješine i glavar od jednoga mjesta koji je na moru školj, i stanu se koriti jedni drugoga, kako od njih nikad ne može biti mudar kao što u druga mjesta ima mudrijeh ljudi.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Dolazilo je na školj i druge čeljadi iz sela da pripaze stoku i mazge, puštene pustopašice po šikarju. Uokolo, po ratima i u uvalama,
Tu, s visine, kod bijele crkvice svetog Nikole, duže gleda na svoj školj — na Velu uvalu, borovu šumu i razvaline staroga manastira, oko čijih se zidina penje bršljan.
Pa kada pomisli da je tamo negdje iščekuje jedno od njenih čobančića, požuri nizbrdicom, jednako gledajući u svoj školj što je nepomično čeka, okružen raznolikim bojama mora i neba.
A i oni, njena mlada čobančad, odrastoše i ostaviše školj. Bog zna kud su! A drugi, što ih zamijeniše, nijesu za nju, — premladi su.
od svoda treperi i niže pada na sliku svetoga Antona, a misli nikako da joj se srede: sve joj i nehotice bježe na školj, i pred očima čisto joj sijeva ona bistra i jaka svjetlost nepregledne pučine.
oslobodi od nametnute joj tuđe volje, i čisto snebiva se pred tolikim svijetom, i čudi se kako je mogla da ostavi svoj školj.
Još malo, i noć savladaće sve uokolo; u njenu mraku izgubiće se i školj, i kuća, i oni usred upala potamnjela mora. Antica osjeća noć i njene šapatljive glasove, osjeća njegovu tešku ruku,
Ta je misao još jače zahvaća, a čisto na mahove od nje izgara kad gleda mornare i ribare što na školj svraćaju. Sada ne može kao prvo s njima se zabaviti, razgovarati i pri radu im pomoći.
— Oženio se! Ko zna hoće li već igda na školj svraćati? A što radi ono mlado čobanče što se s njim iza kupanja, u zaklonici, na ispranu žalu ispružena, s nogama u
Koliko ljudi ona poznavaše što na školj svraćaxy zabrinuti, u najžešćemu krijesu, da vode potraže; uokolo sve gori, vonj prosušene smole iz borova jako
prvo svoje dijete vidi, da mu gladnu pruži svoje grudi, da ga nadoji, — i očima i sviješću zahvati ujedanput cio njezin školj..... —Ukrcajmo se! — javi se stari ribar.
Dodijalo mi sjedeti na jednom mjestu, pa jedva dočekah da stavim nogu na školj. Protežem se na žalu, a već mi veslači pokazuju staru Anticu.