Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Ne da nam se spavati... te dođosmo da... — zapleće jezikom otac Sopronija. — Ne šjedaj, Simeune, na tu klupu! — viknu Mićan i podmače mu svoj stolac da sjedne.
Prostrije on serdžadu i poče da sjeda. — Ne šjedaj, Asan-beže! — viknu' ja, i drmnu' ga jope' štucom među pleći. — E, baš ti ja ništa ne znam, Asan-beže!