Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
on nasmije, i prsne usnicama, kao da ne mari ni najmanje, pa im odgovori): — Može mu biti, svakako i star bješe, — (i šljeduje pjevati ovu istu pjesmu, a oni ga opet nekoliko puta zazovu, a on): — A ko to danas zove?
(Prsne opet ustima): — Bogme, ja joj nijesam kriv, a ona se ne bijaše rano roditi — (pa opet šljeduje s pjesmom). (Opet ga zovu): — O đede Eleze!