Upotreba reči đavoljim u književnim delima


Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

treba, i samog đavola rađam, rađam i svecu i grešniku, i crvu i mravu, dok se u mojoj utrobi peni bog sisu nudim đavoljim ustima nek je i zlo, samo da nije ništavilo, nek je i greh, samo ne jalovina, nek je i muka, samo ne pustinja!

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Meni je on bio prazan bez Rašide. Kad svi poležu otići ću da je vidim, i videću je, pa ma morao gaziti i po đavoljim rogovima! - zgrabih prstima jednog kotrljana i zdrobih ga.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

— More, koga nije? Znaš li da mi duša ode u pete, dok smo prolazili onim đavoljim zakopanikom. — A ja sve gledam kad će da izleti pred nas.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

je melem na svoje otvorene rane, govoreći kako ta prljava svetina ništa bolje i ne zaslužuje nego da je čarolijama i đavoljim veštinama zavode belosvetski mangupi kakvi smo ja i Dorotej. Jelena Bogdan se vratio iz manastira bez kaluđera.

Pustimo je da stoji na zidu sa svojim đavoljim žigom na sebi, jer ako ne ropćemo kad su kijameti i poplave, ratovi i nasilja, pomori i gladi, što bismo se bunili

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti