Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
gromovah; sto putah sam ovđena sjedio i grijâ se mirno sprama sunca, a pod sobom munje i gromove gledâ, slušâ đeno cijepaju; gledâ jȅkom grada stravičnoga đe s' poda mnom jalove oblaci, — al' ovoga čuda jošt ne viđeh!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
jeste Miloš od Pocerja, drugo jeste Toplica Milane, a treće je Kosančić Ivane; bacio ih na dno u tavnicu, đeno leži voda do koljena, a junačke kosti do ramena.
Uvati me Vuča dženerale i još moja oba pobratima; bacio nas na dno u tavanicu, đeno leži voda do koljena, a junačke kosti do ramena.
Đe ogreznu krvca do koljena, Tu pogibe Banović Strahinja. Miloš ti je, gospo, poginuo kod Sitnice, kod vode studene, đeno mlogi Turci izginuli: Miloš zgubi turskog car-Murata i Turaka dvanaest hiljada; bog da prosti ko ga je rodio!
Ja kad biše polju pod Žabljaka, đeno su se braća sastanula, đeno će se s jadom rastanuti, no da vidiš jadu započetka: pohitao dijete Maksime na njegovu bez
Ja kad biše polju pod Žabljaka, đeno su se braća sastanula, đeno će se s jadom rastanuti, no da vidiš jadu započetka: pohitao dijete Maksime na njegovu bez biljege vrancu, i skupio
tugove i vezirstvo na te zemlje dvije bez promjene vazda dovijeka: Mamut-begu Obrenbegoviću dade zemlju ravna Dukađina, đeno rodi izdobila vina, dosta vina, više urmetina, dosta ima bijele všenice, — krasnu zemlju, što je ljepše nema; a on dade
bijelu kulu, od Stojana uzima oružje, pa oružje nosi u riznicu, a Stojana spusti u tavnicu, u dubinu trista endezeta, đeno leži voda do koljena, a junačke kosti do ramena.
negde (đegođi je zbog stiha) đem — žvale, gvožđe na uzdi što stoji konju u zubima i oko usta đemija — lađa đeno — gde đerdan — ogrlica đerđev, đerđef — drvena sprava u koju se, kao u okvir, stavlja platno na kome se veze