Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
No me ču li, đuveglija Makso, brže vraćaj sa jabane blago! Ako l̓ blago povratiti nećeš, kunem ti se bogom istinijem, naprijed ti ni kročiti
Čiji li su, kud će po đevojku?“ U riječi koju besjedio, pred dvori mu svati dojezdiše, đuveglija riječ privatio: „Mili taste, Vide Maričiću, moji svati sa Hercegovine!
No govori curi đuveglija: „Oj punice, đevojačka majko, ili si je od zlata salila? Ili si je od srebra skovala? Ili si je od sunca otela?
Svi svatovi grozne suze liju, a najviše Milić barjaktare; đuveglija jadan naricao: „Zaručnico, mlada Ljeposava, tu li tebe suđen danak nađe!