Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
devet mile braće i dvanaest prvobratučeda, oni njemu rujno vino služe, prije njega svaku čašu liju; Momčil' ima konja Jabučila, Jabučila, konja krilatoga: kud gođ hoće, prelećeti može; u Momčila sablja sa očima; ne boji se nikoga do boga.
mile braće i dvanaest prvobratučeda, oni njemu rujno vino služe, prije njega svaku čašu liju; Momčil' ima konja Jabučila, Jabučila, konja krilatoga: kud gođ hoće, prelećeti može; u Momčila sablja sa očima; ne boji se nikoga do boga.
vojvoda, meni nije nikake nevolje, već sam čula jedno čudno čudo — čula jesam, al' nisam viđela — da ti imaš konja Jabučila, Jabučila, konja krilatoga; ja ne viđeh tvome konju krila, te ne mogu mlada vjerovati, već se bojim hoćeš poginuti“.
nije nikake nevolje, već sam čula jedno čudno čudo — čula jesam, al' nisam viđela — da ti imaš konja Jabučila, Jabučila, konja krilatoga; ja ne viđeh tvome konju krila, te ne mogu mlada vjerovati, već se bojim hoćeš poginuti“.
srce prepuknulo od žalosti za braćom rođenom, bijele mu malaksaše ruke, te ne može više da siječe, već udara konja Jabučila, udara ga čizmom i mamuzom, da poleti gradu Pirlitoru, al' mu konjic polećet ne može.
2 Skadar nije bio u Vukašinovoj državi. Povodom stiha Momčil’ ima konja Jabučila Vuk kaže: „Pripovijeda se da je onamo negdje u nekakom jezeru bio krilat konj, pa izlazio noću te pasao Momčilove