Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Koža lica im je crno-žućkaste masti, kosa i brkovi crnosjajne boje, a oči crnkaste i smeđe. Imaju istaknute jagodice, širok donji deo lica, Vrlo razvijene vilice, oči često primaknute i duboko uvučene ispod obrvskih lukova.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
— Pa, ne znam... — promuca, plašeći se da će iznenada zaurlati. — Zaista ne znam... Jagodice njegovih ispruženih prstiju na ivici stolnjaka pomeriše se besmisleno. »Samo da me dodirne!
Matavulj, Simo - USKOK
Domaćica stade umirivati muža, a njih dvije s lučem otidoše k ranjeniku. Dva rumena kolutića pokrivahu blijede jagodice Jankove, oči mu gorahu, usne drhtahu. Joke mu stavi dlan na čelo.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Njegova strulja kosa, snisko nabrano čelo, nos mali, usta debela, ispupčene jagodice, razvijene vilice s gustom i čekinjastom bradom, sve to beše podivljalo, mutno i tužno.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
127. U Milice duge trepavice, Prekrile joj rumen’ jagodice, Jagodice i bijelo lice. Ja je gladah tri godine dana; Ne mogoh joj oči sagledati, Crne oči, ni bijelo lice, Već
127. U Milice duge trepavice, Prekrile joj rumen’ jagodice, Jagodice i bijelo lice. Ja je gladah tri godine dana; Ne mogoh joj oči sagledati, Crne oči, ni bijelo lice, Već sakupih
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Janko se malo-pomalo pribra i uprije zenice put nje. Dva rumena oblačića, u taj mah, pokriše mu blijede jagodice, a blagi osmjeh zaigra mu na obamrlim usnama. Njoj zadrhta luč u ruci. „Janko, kako si?“ zapita ga, drhćućim glasom.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
U Turčina i u zmije ljute, U njih nikad tvrde vjere nema. Hvaljene jagodice — Prazne kotarice. Hoće puška, no nije kremena. Hrani sirotu na svoju sramotu.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Dolina između dva venca, prorezana mutnjikavom žilom Morave, sva se utisnu u raširene oči, a meke jagodice prstiju pređoše po neuštrošenoj nežnosti.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Treći: — A ja najvolij njezine crljene stvari: usnica, jagodice i jezik. A četvrti: — A ja njezine tri vitke stvari: ruke, kose i đerdan.
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
HVI Oj, meseče, mnogo mi je krivo, dragu si mi u čelo celivô, Ti u čelo, a sunce u lice, Rujna zora obe jagodice, Pa to većem i komšije znadu, — Poljupci se sakriti ne dadu.
Ćipiko, Ivo - Pauci
I pivo bijaše preslabo da razagna očaj. Naruči žešćeg pića. Domalo plamen lizaže mu uz obraze. Jagodice se zažariše; poče da gubi svijest. Bol popusti; muzika sveđ svira i pobuđuje u njem ganuće. Navriješe mu suze na oči.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Znam nekoliko njih koji prate svaku promenu na njegovom licu, tražeći predznake smrti. Pažljivo zagledaju u njegove jagodice, ne bi li zapazili smrtonosno žutilo, motre mu na oči — jesu li štogod umornije, usne — jesu li modrije, udove, kožu,
Dadara nije osobito lep. Muževan jeste, ima široke jagodice, prodorne tamne oči, duge i vešto oblikovane brkove, ali lep nije. Sa ženama ume na neki osoben način.
Nema brade, lice mu je obrijano. Ostali su mali brkovi, tek ovlaš usukani nagore. Na sredini brade je jamica. Jagodice su široke, oči krupne, čelo visoko. Ariljski Hristos takođe je lep, ali je bucmast i ženolik.
Čak ni u ovoj sanjariji ne usuđujem se da ga pogledam, osećam kako su mi se jagodice zajapurile, zabašurujem pogled dotičući ovlaš ivice srebrnog pladnja na kojem je poređana pečena divljač, ali me nešto
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
U zaklonu jedne stene sedi iznemogao vojnik. Obrazi mu upali, ali jagodice rumene, vidi se da je u groznici. Teško diše i gleda mutnim očima. Niti ga ko šta pita, niti, grešnik, on šta traži.
Petrović, Rastko - PESME
Pod vrbama je pisao pesme, Kraj voda je sanjao devojke; Zažarene mu bile jagodice grozničave Na pomisao: da jedne malene dojke Nikada dodirnuti ne sme, Pod vrbama tek zelenim, na obalama Save.