Bojić, Milutin - PESME
Još neusahla krv kopni i vonja, Sveži mrtvaci ćuvikom se jate; Kraljević seda na krvava konja I kliču trube, da mu razmah prate. Ograšja ćute. Tajac poljem gazi. Belbužd!
Što čas bled, čas modar, čas krvlju preliven Čuva jedan sonet na dnu duše skriven: Na usnama tvojim spomeni se jate. Na njima odsvirah poljubaca skalu.