Ćopić, Branko - Čarobna šuma
“ — odgovor stiže suv. — „Potrebno nije ni da se viče, nisam, putniče, gluv. Ja sam ti glavom Ježević Boca, oružan s trista šiljastih koca.“ „Trista kolaca, ubojnih sprava!“ — prošapta dečak, leden.
Tebe je, kanda, strah? Prolazi mirno, projezdi ata, Ježević Boci nije do rata.“ Sve tako prođe u miru punom večeri jedne pod krnjom lunom.