Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK
kći Spira, Jevremov pašenog Spirinica Ivković, advokat Gospa Marina, njegova tetka Sekulić, policijski pisar Jovica Jerković Sima Sokić Sreta Prvi građanin Drugi građanin Treći građanin Govornik iz naroda Mladen, pokućar Jevremov Kafanski
SRETA: More, kako da nema, ugazili smo sad već duboko, pa svaki čas novosti. Eto, čuo si valjda da Jovica Jerković prelazi u opoziciju. JEVREM: Koj'? SRETA: I da ga čuješ šta piše! (Razvija jedne novine i čita.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
UŽAS 70 IX MNOGE RAZLIČNOSTI 87 X KAKO PJEVALICA LIJEČI 107 XI DVIJE SILE KOJIMA PODLIJEŽU LjUDI 119 XII FRA-JERKOVIĆ XXV 141 BAKONjA FRA-BRNE NjEGOVO ĐAKOVANjE I POSTRIG І SVETA LOZA Dalmacija ima: šest biskupa, četiri mitronosna
Za njegovo vrime umra je jedan mladi Jerković u manastiru kao dijak, a drugi Jerkovića ditić pobiga je iz manastira, te se samo treći zaredija...
Još jedan primjer pak je dosta. Prije njekoliko godina sporječka se jedan Jerković sa njekijem susjedom. Jerković se našao prznica, te udari susjeda, a ovaj imao u ruci sjekiru, pa zamahne oštrijem put
Još jedan primjer pak je dosta. Prije njekoliko godina sporječka se jedan Jerković sa njekijem susjedom. Jerković se našao prznica, te udari susjeda, a ovaj imao u ruci sjekiru, pa zamahne oštrijem put Jerkovića, ali se brzo
II KUŠMELj I KUŠMELjIĆI Jere Jozov Jerković, Brzokus, Kušmelj, bješe štaponog, vrata kao u divokoze, glave okrugle i tvrde, da je mogao njom bukovu dasku razbiti.
Stipan proricaše: da nikad nije bilo crnorisca binjadžije kao što će biti s vremenom taj mali Jerković. I Srdarina reče više puta: „Ovaj Kušmeljić kâ da nije od njiove bagre! Ovo će biti junačina, dobar vojnik sv. Frane!
— reče Boban, koji iskoči nasusret i skide kapu. — Reko li ja da će oni doći s obrazom, a? Vidite li!? Pa i Jerković, soko od sokola! Prvi put k nama na posilo, a Jerkoviću? Ama baš lipo, ama baš dobro! Dobro došli! Sidajte!...
Prekovođani opet pitaju: „Je li ono mali Jerković, što onako lipo piva?...“ — Bakonji sve kika rastijaše na tu pomisao, pak se toliko odobrovolji da se izdaleka javi
Jeto, tako je! A kamoli da će se prikovođani pripasti od Škorance... Lis se vrati. — Ključ je ponija Jerković! — Jeto ti sad! — veli gvardijan... — Ajde u viganj, pa donesi šta triba da razvrnemo mala vrata.
— A di si ti, jadno dite? — reče Grgo. — Šta je s tobokare? Ja sve pitam od jutroske: ama di je mali Jerković, kako to da njega nema, kad mi je najviše od priše?
Zapamti još ovo: čuja si da me zovu Bakonja, ali me ti ne smiš tako zvati. Ja sam dijak Jerković! IX MNOGE RAZLIČNOSTI Nasta velika tišina, kao što biva poslije velikih potresa.
Međutijem razglasi se ne samo među prekovođanima, nego i u Zvrljevu i dalje da je gvardijan Jerković izludio. „Metnuja je u glavu — vele — da je sav od cakla, pa se boji da izađe iz kamare, jer bi, misli, odma prsnuja u