Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
prebiva u uglovima usnica i koji bez počinka modelira na licu obasjanosti i zasjenice, osmijeh čas pun zaborava, bez jučerašnjice, čas osjenčan nekim pradavnim, još prije rođenja nataloženim umorom.
I radosno, zazivljem tog novog čovjeka, slobodnog kao kopile, bez jučerašnjice, bez naslijeđenih tereta. Jer previše se naumovalo, previše se načuvstvovalo u tom starom svijetu.
— Treba se otresti povijesti, treba pokopati prošlost. Smrt se začinje i gnijezdi u ustajalim klimama jučerašnjice. Golema prošlost zna katkad da proždre i sutrašnjicu, kao gladna kuja mladunčad.