Upotreba reči ljubice u književnim delima


Radičević, Branko - PESME

lipa i debela latka, Puna tica, puna jagodica, Jagodica, prelepa đurđica; Zbogom, dole, zbogom mirisave Pune one ljubice ubave; Zbogom i vi po njima izvori, Velja slasti kada žeca mori; Zbogom ostaj, ubavo Belilo, Ti mi beše uvek mesto

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

U igri varki žarulje kresnu i nema noći ni ima dana. Od ludnje sudnje ljubice kresnu, pakao s rajem pod suncem sanja. o leden kamen nebesa tresnu i s venca planu sedma svitanja.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

od žute lale, od ruže bijele, brkatog ječma, pšenice prave, od hrasta starog, ljubice plave. Čudi se Ćosa i glavom klima: „Tu jedno ljeto čitavo ima.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

I on se skoro glasno nasmeja, jer predstavi sebe kako bi izgledao, kad bi odjednom stao obletati oko Ljubice i udvarati joj se kao kakav okretan kavaljer.

milo mu posmatrati ovaj zanimljivi rad. Odjednom se stade razbijati magla, koja se beše uhvatila oko Ljubice, i ona s najvećim čuđenjem stade posmatrati gosta Šta je ovo... je li ovo onaj isti, pređašnji čovek ? Ne, nije, nije...

Samo nisu oni što ne dolaze nikako, odgovoriše đaci. — Uređujte se, skomandova on, pa siđe na drugi kraj, podalje od Ljubice, i stade uređivati decu. I Ljubica odmah uredi svoje mališane.

posle već bude osuđen na robiju i tako... jest, tamo umre... A ja oko Ljubice... tamo-ovamo, dok se venčamo... Posle već dobijemo bolje mesto, neko lepo usamljeno selo, gde niko ne dolazi, pa«...

u kući još veća užurbanost : baba Smiljka neprestano ide nekud po selima; ode, vrati se, probavi nekoliko časova kod Ljubice, pa je opet nestane. Kad izlazi iz kuće, veoma je zabrinuta, upravo preplašena, kao i Ljubica.

Neko ih je zlo snašlo, ali se niko ne doseti pravom jadu. Odjednom se kod Ljubice pojavi neka odlučnost na licu ; mati joj odlazi i dolazi zabrinuta, ali se Ljubica zaustavila na jednoj misli, pa samo

Baš tada Vlajko zatvori za sobom vrata, iziđe da vidi ko lupa. Gojko kucnu na prozor i dosta jasno viknu: — Ljubice!... Ljubice!... Ona se trže na stolici, skoči i pogleda na prozor, otkud se čuo glas. — Hajde... čekam te...

Gojko kucnu na prozor i dosta jasno viknu: — Ljubice!... Ljubice!... Ona se trže na stolici, skoči i pogleda na prozor, otkud se čuo glas. — Hajde... čekam te... Ljubice, druže !...

Ljubice!... Ona se trže na stolici, skoči i pogleda na prozor, otkud se čuo glas. — Hajde... čekam te... Ljubice, druže !...

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Kćeri te moje tetke, Ljubice, umrle su mlade. Mara, koju je verenik bio izneverio, upropastila se igrankama i sladoledima.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

to, nešto razgovori, a nešto opet i to što su igrači daleko od zapaljene buradi odmakli — tek se ćir Đorđe razdera: — Ljubice, mori, poskokni te mi donesi džube; nešto mi zima ovoj veče. Faća me treska, kako groznica!

Podbuni selo i ovo izglasa ćir-Đorđu nepoverenje, i mesto njega izabra Miću »Oficira«, sada zakonita muža Ljubice ili Đuzele, koja je ranije onako opširno prikazana čitaocima, i čija bi se uloga pokazala tek u ovim sledećim glavama,

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

O nevjeste, ljubice, ljubice! Moja ženo, dušice, dušice! Stare babe, groznice, groznice! (Pjevajući ovu pjesmicu počnu ga zvati sa sviju

O nevjeste, ljubice, ljubice! Moja ženo, dušice, dušice! Stare babe, groznice, groznice! (Pjevajući ovu pjesmicu počnu ga zvati sa sviju strane,

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

U Beogradu više nema mnogo onih koji se sećaju da je Zmaj-Jovina ulica, u nedavnoj prošlosti, nosila ima Kneginje Ljubice; još je manje onih koji bi mogli da se sete ko je, uistinu, bila ta kneginja.

vreme, ocećala je da nije više celovita ni u dogovaranju sa onom pravdom, sve nedostižnijom: u njoj je bilo bar dve Ljubice od kojih je svaka imala svoj glas.

Strani posmatrači opisivali su plač Kneginje Ljubice u trenutku kada je Veliki Miloš, pošto se spustio niz savsku padinu kroz zabezeknutu gomilu koja mu više nije bila

bečki arhiv otkrili i ovu zanimljivu pojedinost: da prepiska koja je vođena između kneza Miloša u Beču i Kneginje Ljubice u Novom Sadu otkriva novu, veliku nežnost u njihovim odnosima.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

J. Jovanović Zmaj XXI Sniv'o sam te, a ti puna cveća! Među cvećem lekovita bilja, Bilo stitka, ljubice, i krina, Odoljena, čubra, devesilja.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

HHHІІ Snivô sam te, a ti puna cveća, Među cvećem lekovita bilja, — Bilo stitka, ljubice i krina, Odoljena, čubra, devesilja.

Ustani, rano, Ljubice moja, Da vidiš divot, Da vidiš raj, Skrštenih ruku Da čuješ miran Božiji sveti Uzdisaj. Zora je osmej Božje

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

jednoj narodnoj pesmi, ljubičica ima veću magičnu snagu nego sve drugo cveće: »Kad bi znale djevojčice Što je miris od ljubice, Sve bi cv̓jeće potrgale, Ljubicu bi poljevale« (Vuk, Pjesme, 1, 320). Mak.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Zaželi Ljubica, i djevojka Zlata nosila bi mu svako jutro kiticu što bi od varoških dječaka kupovala. Mirišući ljubice, razgovara sa Zlatom i poduže ne pušta je od sebe.

Šantić, Aleksa - PESME

Ne znam beše li ljubav veća ili bol vreo? Samo znam da sam jednako s oboje mreo. 22 I kad bi ljubice male Bol moga srca znale, Sa mnom bi plakale one Da rane blaže mi bone.

Kako li je mila, lepa, moja draga! Još preda mnom lebdi njena slika blaga; Oči joj ljubice, a lik ruže rane, Ona još jednako cveta u sve dane.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti