Upotreba reči ljutnjom u književnim delima


Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Naljuti ga prava istina, koju mu Stanka reče, i na koju on ne mogade dati opravdanja. Svoja krivica se obično zaglađuje ljutnjom. I on se naljuti...

Stanković, Borisav - TAŠANA

Tuđin, tuđa vera! Propali Saroš. I onda, otkuda ja smem... TAŠANA (prekida ga s ljutnjom i ironijom): Gle! Gle! (Unosi mu se u lice i zaboravljajući se u ljutini i jedu): I ti još imaš da se ljutiš?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti