Jakšić, Đura - PROZA
Ja se ne sećam njezinih izraza, ali izraza lica njenoga nikad ne mogu zaboraviti: pobledela bi kao list hartije i onako tek poluglasno govorila
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Ona poklopi oči rukama, i suza njenog oca pade u more njezinih suza Ne znam koliko smo ćutali. Onda Đorđe prvo obrisa oko, i pouzdanim, čisto veselim glasom obrte se pomoćniku: —
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
I neizdržljivo mučen baš onim pojavama, on se brzo podiže, upali sveću i uze jedan zavežljaj njezinih pisama, marljivo složenih, pa ih stade po redu čitati, gutati.
putanjicom jedne od onih kota, čiji najveći vis, ona jedinica što pred njom maršuje, nije smela napustiti do dolaska njezinih prednjih delova. Ali tako nije bilo.
Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
Ona se grohotom trese od silnoga smijeha tako da s njezinih grana sunu čitava kiša krušaka i poput grada sruči sa na leđa Šarovu.
Milićević, Vuk - Bespuće
A sve prelijevale i pretapale suze, jecaji puni gorčine, jauci puni krvi. Čitava kuća bila je puna njezinih suza; jecaj se osjećao i titrao u vazduhu, upio se u zidove, dolazio s vjetrom; ta užasna nesreća jedne matere
zarumeni, sa dosta običnah poteza, ali punih jedne blage nježnosti: tek malo zamišljenosti koja se trenutno javlja iz njezinih očiju, daje licu više izražaja. To je bio njegov prvi utisak.
njezinog tijela, njezine pokrete, upijajući u oči njezinu sliku, kao da je sada gleda po prvi put, ne skidajući pogleda s njezinih pleća na koja kosa baca sjenku.
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
E, to malo nije išlo u glavu ćir-Đorđu, ali joj je morao gledati kroz prste radi drugih mnogih dobrih strana njezinih. Bila je dobra kućenica. Da skuva, umesi, sašije, da dočeka i isprati, — za to joj nadaleko nije bilo ravne.
Rakić, Milan - PESME
Ali sad! Još jednom! Duša mi je rada dobre moje zemlje i njezinih draži, Gde prvi put slušah (i verovah tada) Priču o životu, o Šarenoj Laži. Možda nikad više! Zbogom.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Mogu i ja!“ reče cura veselo, pa kao da dokaže kako može, zagna sjekiru do ušice u kladu. Sklad i snaga njezinih vitkijeh udova, pokazaše se lijepo u toj prilici.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
stanu je prositi mnogi carevi i kraljevi, ali ona nije htela poći ni za jednoga, jer ni jedan nije mogao pogoditi njezinih belega.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
I tu snagu, toliko neodoljivu, ona je morala osećati na sebi. To se videlo jasno i po čudnim nekim nemirnim pokretima njezinih ruku. Izgledalo je da se njima žuri da sakrije sav stid, kao da je gola.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
—Kako ste mogli tako veselo provesti dane iza muževljeve smrti? — upitam je, željan iz njezinih usta čuti ono o čemu su mi toliko puta pripovjedali.
Ćipiko, Ivo - Pauci
dvori bolesnika, useli u kuću svoju nećakinju, curče od kakovih petnaest—šesnaest godina, neka je u kući bar kogođ od njezinih.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Badava. Line mnome neka slast, zagrgolji kladenac, šum njezinih pokreta me odvede ka onim dalekim zaboravljenim večerima kad sam, osećajući na sebi teskobu mantije, lutao obrešcima i
od staraca reče: 'Nemoj plakati, pobedio je Lav iz Judina plemena, Davidov izdanak, tako da može otvoriti knjigu i njezinih sedam pečata.' Tada opazih između prestola sa četirima Bićima i između Staraca Jagnje gde stoji kao zaklano.
moje detinjstvo, jurim radosno jer ne vidim ništa drugom osim onih svetlih, sjajnih, blistajućih zrnaca u zenicama njezinih očiju. Obraz mi gori od njenog daha i što god ga vetar više brije i hladi, sve je vreliji.
Što god bih uradio, sitno ili krupno, valjano ili traljavo, namah bi senka one proklete stene i njezinih sedam hrastova, pala preko moga dela i gorki ukus poraza bi mi opekao nepca. Zar da poginem zbog nje?