Dučić, Jovan - PESME
Prvog dana je poznala u gomili darovaoca jednog plemića koji je bio drug njezinog detinjstva, kada je sa širokih teraca puštala ptice da po njihovom letu vidi ko će od njih dvoje biti srećniji.
Milićević, Vuk - Bespuće
gledao gdje staje, on nije vidio ništa oko sebe, ni požnjevena glatka polja, ni vodu koja bliješti, već samo nju, pregibe njezinog tijela, njezine pokrete, upijajući u oči njezinu sliku, kao da je sada gleda po prvi put, ne skidajući pogleda s njezinih
Kad je izgubi s očiju, on iđaše lagano, s oborenom glavom, s očima punim njezine slike, s ušima punim njezinog smijeha i riječi.
lagano mahaše nogama nad vodom, i gdje korača preko kamenja unskom obalom, a on hita za njom, ne odvajajući pogled sa njezinog struka, ni sa pleća koja se provide.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Kako Vranac, Rade brate? — Dobro. —A kako Doruša? — Zdrava je, hvala bogu. — Neka, neka. A prodadoste li onoga njezinog ždrepčića Doratića? — Prodadosmo, braći Jovanićima. — Je l mu bilo žao ostaviti mater?
u novim žutim opancima i već istog trena joj u ušima zažubori dobrostiv mekan glas i znane riječi, nezaboravna pratnja njezinog rođenog djetinjstva. — Dobro jutro, pile bakino.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
Sve što u srcu beše svetinje: Ženu i decu — braću, drugove... A zar tu žrtvu ne zaslužuje? Ta pogled jedan oka njezinog Svu krv da plati srca ranjenog — I moju, i moje braće krv!... TREĆA POJAVA U dvoru kneževome.
Na jednom mleku brižno gajila — Kô da je znala tužnu sudbinu, Šta u crnilu svoje tajnosti Podmlatku čuva srca njezinog... KAP. ĐURAŠKO (ozgo sa stene): Nećeš, nevero! (Puška pukne, Staniša posrne.) Prosti, Staniša!
Da od nas pravi svojim ćudima Po običaju tom venecijanskome — Prstima mekim šaren-lutkove, Što će se na mig oka njezinog Vešto okretat — i kô pajaco — Ljubimče ludo zemlje njezine — Služit za šalu podloj gospođi?...
znamo mi — Morače šumne tvrdo korito Mnogoj je seji pokazivalo Oštroga noža besne tragove Na mrtvim grud’ma brata njezinog.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
svoje lice mojem i govorila mi šapatom nešto o Saborištu i jedino što sam uspeo da shvatim to je da sam postao čovek njezinog poverenja, da mi poverava nešto od velikog značaja i da sam izabran između mnogih.
Dimitrije je oko nje obilazio, podsmešljivo merkao čas nju čas njezinog tvorca. Bacao bi katkad sumnjičave kratke poglede na lulicu odakle smo očekivali prvu kaplju. I ona je kanula.
Ilić, Vojislav J. - PESME
I pominjući prošlost, venac je od njega plela, I on je mirisô blago sa svetlog njezinog čela. Stoleća drevna su prošla i noći minuše sretne, Sad, sretna, grljaše dragog pod nebom Palmire cvetne.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
U blizini veselo zalaja Žuja. XVII Poslije onoga Lunjinog navaljivanja da dobije batine i njezinog neočekivanog bjekstva kroz prozor, učitelj Paprika sasvim se prozlio.