Upotreba reči ante u književnim delima


Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Među popovima je, istina, povraćen neki jadni i žalosni ѕtatuѕ quo ante ali ta popadije nisu primile, a nisu ga primile svaka iz vrlo pojmljivih razloga.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Najbolji predstavnik ovih osobina u ličanskom karakteru je poznati hrvatski rodoljub Ante Starčević, osnivač suvog i krutog hrvatskog nacionalizma sa dosta lažnih ideja, koje je on branio s upornošću i

Nušić, Branislav - POKOJNIK

SPASOJE: Ala je taj zapeo! A četvrtu tužbu? MILE: Protivu nekoga Ante Milosavljevića za krivokletstvo. SPASOJE: Pa zar ni njega nije preskočio?

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

I slavonski katolici su se jedno vreme služili ćirilicom, kao što Matija Ante Reljkovih peva u svome Satіru: O Slavonče, ti ѕe vrlo varaš, Kojі god mі tako odgovaraš.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

ili koji drugi misnik bude ustavljâ, reci im da sam i’ ja molija neka te pušte, jer menika tribaš, puno mi tribaš, a Ante (Bujas) može otići. — Zbilja, zar će se danas mrsiti? — zapita Bakonja doručkujući. — Danas, drugi dan korizme!

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Beše puno viših oficira. Valjalo se savetovati šta da se sutra preduzme. Zbilja, šta da se preduzme? Hannibal ante portaѕ... VII Aleksinac, noć od 8 na 9 avgust, 1876 god.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Ima i podataka kako su bar neki hteli reagovati na Borojevićevu izjavu i promenu stava. Tako je Ante Kuzmanić pisao iz Zadra 31. marta 1841.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

« (SEZ, 32, 9). Na vreme i datum sejanja vrlo se pazi. Termіnuѕ ante quem non ‹= rok pre koga ne› vezan je obično za pojedine praznike, koji variraju prema tome o kojoj je vrsti useva reč.

Ćipiko, Ivo - Pauci

do njega stari kaluđer otac Dionisije, oštra duguljasta lica i živih crnih očiju, pa mladi kaluđer; s lijeva, pako, fra Ante, primorac, doktor crkovnoga prava, a ostalih njih desetorica poredaše se po volji.

Najposlije, primorsko vino razveza jezike, a nakon pečene janjetine pije se bolje. Kod šampanjca fra Ante diže se da nazdravi svečaru. U prošarici, dok govori, pogdjekad odbljesnu se u suncu naočari.

—De, Rade, pomozi! — veli mu komšija Ante. Rade pogleda ljude kao u čudu, baci sa sebe kabanicu i ugazivši jednom nogom u jarugu odupre leđima; ljudi pomogoše i

— Fala ti, Rade! — veli mu Ante. — Da ne bi tebe, nikada kraju! Rade pođe naprijed. Prolazeći mimo ikonu svetoga Nikole hrišćanskoga, prekrsti se po

—Napijmo se! — doda blaže, brišući znoj sa izrovana lica. — Na zdili uvik je prvi stari Ante! — pecnu starca navdar. — Bi sam nikad i zadnji, a prvi na radnji. Bilo, pa prošlo, — odgovori mirno starac.

— Nemojmo sviriti! — opomenu navdar. — Ljudi, napijte se, pa motiku u šake! —Ostavite! — mumlja još stari Ante. —Jadan nima zub'! — pecnu ga Cirilo. —Čekaj, čekaj, doć' će i tvoja ura! — odgovori mirno starac. — Da radimo!

—Koliko ih je? —Vi najbolje znate. Šjor Luka dohvati iz ladice staru, otrcanu knjigu i prevrtaše listove. — Dakle: Ante Čole — tri nadnice. Mladić se zamisli i reče: —Čini mi se tri i po. —Ne znam, sinko, neću tvoga!

Zabiližim kako mi sin reče. U kući je; zovni ga. Uniđe sin mu Marko, a otac ga upita: —Koliko su dana radili Ante i Jure? —Tri. —Tri i po; dobro se spominjem: utorak, srijeda, četvrtak, i po nadnice u petak, — tvrdio je Jure.

Ljudi su stajali kao ukopani i netrenimiie gledali u nj i u knjigu. — Dajte i meni malo muke! — javi se stari Ante i približi se. — Ne dajte ništa!

— Ja valja da plaćam kada pitaju, a meni kad ko hoće i nikad! — Platiću! — umiljavao se stari Ante. — Platiću!... Tako svak govori... A još nisi ni lanjsko namirio... — Providiće bog! A eto, i mučimo se ...

— Jemate pravicu! — Pretrgnu ga Rogo. — Zač ti petljaš, kad nisu tvoji posli? — okrene se k njemu stari Ante. — Ne gledaj druge; obazri se na oca ča ti prosi ... — Bolje da on prosi nego ja! — mirno odgovori Rogo.

Ne dam ništa! Kad se bude radilo, daću... — Fala bogu, kad na moje trude ne mogu nać' ni šaku muke! — reče stari Ante i prvi iziđe... Za njim iziđoše sve jedan po jedan. — Neka gredu! — reče Rogo. — Ča ćete vi za njih poć' u prosjake?

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

— Ego praefero ante veѕper bіbere aquam ѕlіvovenѕem. — Cum cucurbіtіѕ aegrіѕ eh aqua. Sve su to govorili tajanstveno i poverljivo, tako

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti