Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Jedan ga je bio ujeo za ruku. U tom zatvoru, apsenik bi brzo naučio kako je u mrtvačkom sanduku, a izgubio bi i pojam o vremenu.
Vlaga je tamo dole bila tolika da je apsenik, već posle dva‑tri dana, dobijao groznicu. Kad bi otuda izišao – ako bi izišao – ličio je na samrtnika koji je
5, doveo, predao ga je placprofozu, na revers. Sve je to prošlo u miru. Apsenik se činio, da nije budan, nego u nekom snu.
Kad je sveća dogorela, pred zoru, Pavle je video samo zelene, svetle, oči, kao da su svici, u mraku, koji nestaju. Apsenik je, idući dan – na dan Trideset i tri mučenika – probuđen, rano. Doveden mu je perikmaher.
Iz te avlije, video se, dole, Dnjepar i dug red jablanova i vrbaka, koji je reku pratio. Apsenik nije okolinu ni pogledao.
Praporčik, mlad, onizak, namirisan – toliko, da ga je i apsenik osetio. Oni su posedali za sto, kad je Kostjurin u sredinu seo. Isakovič vide, kako Vitkovič sede u stranu.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Ljutio ga je taj stalni i uvek isti osmeh. Ona, sigurno, zna ko je on i što u neradu, kao apsenik, sačekuje noć u sobi sa šarenom, potkorućenom tavanicom.
A ja ovde kažem: „Ti si, Aćime, za mene samo optuženo lice.“ Apsenik i krivac. Ako mi je volja da ti dam vode kad ožedniš, ja dam. Ako mi nije vola, ja ne dam.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Kaplar Radovan priča mi, kaže, „Pre tvog očuva, dvojica su nam starešina poginuli. Jednoga je zaklao pijan apsenik, nisu ga dobro pretresli, imao je nož...