Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
71; Betelhajm, B., Simboličke rane, Vuk Karadžić, Beograd 1979; Majerhof, Barbara, „Obredi prelaza: proces i paradoks“, Gradina, 10, Niš 1986. ¹⁰ Malinovski, B.
, Naučna teorija kulture, u: Magija, nauka i religija, Prosveta, Beograd 1971, s. 326—327. ¹¹ Majerhof, Barbara, isto, s. 33; Malinovski, B., Magija, nauka i religija, s. 50. ¹² Turner, V. W.
Lovretić, I.., „Otok“, ZNŽOJS, 2, Zagreb 1897. Ljubiša, S. M., Djela, I—III, Obod, Cetinje 1974. Majerhof, Barbara, „Obredi prelaza: proces i paradoks“, Gradina, 10, Niš 1986. Majzner, M. J.
Mladenović, U., „Stereotipi ženske i muške uloge pola“, Predškolsko dete, 3, Beograd 1984. Mur, S. F. i Barbara Majerhof, „Svetovni rituali: oblici i značenja“, Kultura, 73—75, Beograd 1986. Nazor, A.
Hangi, A., Život i običaji Muslimana u Bosni i Hercegovini, Svjetlost, Sarajevo 1990. Halpern, Dž. M. i Barbara Halpern, „Promene u shvatanima o ulogama muža i žene u pet jugoslovenskih sela“, Etnološko priučavanje savremenih
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
O veštački stvorenom jeziku ondašnje srpske književnosti pisao je da je »plane barbara, nulla, fіcta, ѕtulta, rіdіcula«. On je sa najvećom pohvalom dočekao reformatorsku knjižicu Save Mrkalja Salo debelog
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
počne s analizama slaganja vremena i tim sistemima, onda od najlepše pesme na svetu, kao što je, na primer, Preverova „Barbara“ (sećaš li se onogo o oblacima koji furaju niz reku kao mrtvi kučići, maksimalno rečeno, na časnu reč!
Kazala je da se zove Barbara i da je naša. Kazala je da je udata za Engleza i da stvari za sada stoje dobro. Tako je kazala.
Bilo je nekako strašno dirljivo to što je Barbara kazala da je naša, da je udata i da je dobro što nije sama — što je to kazala nama, koje je videla prvi i poslednji put