Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Pa i kmet Purko nešto okleva. Otkad su ljudi došli, a on još ne izlazi iz kuće. U zlo doba eto ti i njega — iznese pun bardak rakije. — Ama gde si, dobar čoveče? — upita ga čiča Mirko. — Ta ono.. znaš... čeljad...
— Ta ono.. znaš... čeljad... — poče kmet Purko zamuckivati, kao čovek kad hoće da zabašuri što, pa tek pruži Mirku bardak: — De, bogati, nazdravi! — E, braćo, srećan dan, srećan rad, srećno viđenje dabogda!
— E, braćo, srećan dan, srećan rad, srećno viđenje dabogda! — reče čiča Mirko, pa nateže bardak. Purko se, međutim, upita za zdravlje sa Ćebom, Srdanom, Đilasom i ostalima.
Oni se čine — ni luk jeli ni luk mirisali. — Dede, Ćebo! — reče čiča Mirko pruživši mu bardak. I Ćebo nazdravi dve-tri reči, povuče dobro, pa dodade Srdanu, Srdan Đilasu, on prvom do sebe, i tako ode bardak od
I Ćebo nazdravi dve-tri reči, povuče dobro, pa dodade Srdanu, Srdan Đilasu, on prvom do sebe, i tako ode bardak od ruke do ruke.
Kad su se svi obredili i kad je poslednji spustio prazan bardak na zemlju, poče kmet Purko: — Vala, ljudi, mi smo se često sastajali. Bogu hvala, često smo se i sporečkavali...
Strahinja već uđe na vratnice i nazva im: — Pomozi bog! — De, Strahinja, pijni malo! — reče Srdan i dodade mu bardak. — Može biti umoran si. — Vala, i jesam!... — odgovori Strahinja, pa uze bardak i sede među njih. — A odakle tako?
— reče Srdan i dodade mu bardak. — Može biti umoran si. — Vala, i jesam!... — odgovori Strahinja, pa uze bardak i sede među njih. — A odakle tako? — upita kmet. — Od kuće...
— A odakle tako? — upita kmet. — Od kuće... — reče Strahinja i nateže bardak, pa brže odujmi, osmehnu se malo i upita: — Zar vi ovako nudite putnika? — Valjda prazan? — upita Ćebo.
— Valjda prazan? — upita Ćebo. — Jest, bogami!... — reče kmet uzevši bardak i mućnuvši ga, pa brže otrča u kuću. — A jesi naumio daleko? — upita čiča Mirko. — Bogami, daleko...
Vuja samo ćuti i ništa ne zna gde je — da li sedi, da li stoji. Utom iznese Stamena bardak rakije i čašu, pa poče služiti goste. Pruži i Vuji čašu.
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
uneo i krupice soli i kenječu, i lule i kamiše, i bičalje i drenove budže, i ocila i kremenja i trud u svežnjićima, i bardak sirćeta i grdno staklo kiselih paprika, i prekjučeranje zemičke i čitavu četvrt slanine koja je visila na zavidnoj
Matavulj, Simo - USKOK
Ti si čuven nadaleko, ali ne vidiš li, bolan, da je ovaj naš uskok još dijete? Daj, Milice, bardak starcu da nazdravi. Pop zapita Ćora: — A ti, Stijepo, jesi li bivao đe i Mrgud?
mladićak od sedamnaest godina, s pištoljem za pojasom, posluživaše vinom duhovnika i đakona; pred vojnicima bješe bardak, kod slugu, na klupi, drugi.
Radičević, Branko - PESME
to je pope Mića, On se bije s Turci janjičari, A popeva kao na svečari, Kad se lome te puste česnice I o bardak zvekeću kupice.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
sve metuto u torbu: i vruća proja, i luk beli i crni, so, veliki zastrug pun sira, pa odozgo potavanjen kajmakom, bardak pun rakije i povr' svega bela pogača, uvijena u lipov list, za starešinu.
— Ja, ja, brate moj, jes', tako je... — Ej, ljudi, mi se zagovorili, pa i zaboravili bardak, viknu domaćin. — Ja, brate moj, nisam zaboravio, no ne znam đe je. U mal'ne poče' da mucam, ka' one žene na prelu.
— Koje žene, č'a Stevo? — Zar ne znate, brate moj, kako su žene izgubile bardak?... Skupile se, brate moj, na prelo pa, ka' i svake žene, kad je doš'o vakat za bardak, one potulile vatru...
Skupile se, brate moj, na prelo pa, ka' i svake žene, kad je doš'o vakat za bardak, one potulile vatru... Nagne, brate moj, jedna krnju bardačinu, a drugom rukom drž' konđu, pa istresaj dok duša hoće...
Ona istrese, pruži bardak, pa mucne: hm! a ovaj ščepa za grlić, pa se polako izmakne u pomrčinu. Ona do nje čula mucanje, pa pruža ruku, a bardaka
Onda ona njoj: hm! a ova ti njoj: hm! te u naokolo, dok se jednoj nije dosadilo, te podvikne: »šta mucate, brate moj, bardak ovamo!« Jedna vikne: nije u mene, druga, treća, sve tako.
rano je još. Dok ne sredimo polovinu, 'oću da je svako kako treba, viče domaćin. Otpoče bardak da putuje unaokolo. Ljudi se već krste, molitvaju i piju kako treba, al' žene, to ti je pravi džumbus!...
Žure se pevačice, žure se momci, rade i starci, al' ne drema ni — bardak... To vi je najvredniji i nerazdvojni drug srpskog radnika: on ga sreta još prvog dana, kad svet ugleda, on ga prati
Starci su već prezevali ponoćno doba, pa im je sad mnogo lakše. Preturili su drem, a bardak je već nebrojeno puta obišao unaokolo, te zagrejao stare i umorne kosti...
Samo starci i babe, pošto ih bardak nebrojeno puta opkruži, dobiju volju da se malko sa vampirima i vešticama pozabave.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Šta ćemo dalje! Bog nam dao zdravlje! Zdrav si, domaćine. U tvoje zdravlje, sve ćemo junak i bardak! 3 NEVESTI 'Ajde, Ljubica (ili već kako joj je ime), da ti je srećni put u tvoj dom!
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Jeste li večerali, ljudi? — Jesmo, jesmo! — Taa-a-ko! Pa daj da piju! — Vala! vala! Kušmelj uze bardak ispred djece, pa krenu put bačve, ali ga Rkalina ustavi. — Nećemo da mišaš s tim kominjakom! A-ja!
Ovdi nema ni dvi čaše dropinjaka! — Ima, križa mi, gotovo pun bardak! — reći će njeki Zubatac, nadnijevši se. Svi prsnuše u smijeh.
„Vra-Naćvar“ utoliko izvadio njeki list, pa stade čitati. Čagljina primivši od snahe pun bardak, ustade i skide kapu. Svi poustajaše i poskidaše kape. Fratar, ne dižući glave, reče: — Stipane, namiri konja!
Osinjača je nješto šaptala s mužem, pak napuni drugi bardak, kojijem se obrediše Rdalo, Kljako i Rora. Pa onda treći, kojim završiše momčad Krkote i Zubaci.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Za jutrenju založiše se hlebom i napiše se siti nalevaša. Bijaše im pun bardak dobre volje ponudio neki od težaka. O ručanoj dobi pribraše prosušenih, nagnjilih maslina; prismočiše s hlebom, da ne
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
, 139); takođe i bardak vruće zamedljane rakije (žrtva precima! Upor. takvu rakiju o zadušnicama!) o svadbi (іb., 168). Isto tako, b.
Njime se kiti glava pečenice o Uskrsu (SEZ, 19, 45), i prilikom svadbenog mirenja (іb., 139); o svadbi njime se kiti bardak s rakijom (іb., 168). K.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Posle tih dvadesetak koraka, odjednom je rekao da mu se pije rakija, sišao, uzeo od Matije bardak i nakrenuo. I Matija je shvatio zbog čega sam potišten, i kad je na njega došao red, izdržao je duže na mojim leđima,