Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
Nad barom što nam se popela do brade, od devet nebesa, osam se smračilo, a deveto se dimi. Sve iznad njih se zapalilo!
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
U zapevci nazvala je otoku „Crnom Barom“, a okôna sela nazvaše i sam Jordan tim imenom. Uostalom, to ime gotovo i dolikuje.
Sravni sve to s Crnom Barom, pa diže Krušku u nebo. Onda poče govoriti o Lazarevoj krivici: — Da je to bio drugi koji Turčin — teško tvome Lazaru!
I hoćeš li da znaš ko ti je omeo sve tvoje namere?... Ja, Turčine! Ja i onaj pop, koji je kao orao lebdeo nad Crnom Barom i nije dao ljudma da padnu u tvoje zamke!... Dede, reci da nije tako!... Turčin se sruši kao gromom pogođen.
Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Od 1878. godine Crna Gora je držala deo jadranskog primorja sa pristaništima Barom i Ulcinjom; trgovačke veze sa Kotorskim zalivom su postale tešnje.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
kultura je bila talijanska, inteligencija se osećala nenarodno, i to je bilo doba, po rečima Ljubišinim, kada je »među Barom i Zadrom bivalo u izobraženoj vrsti samo sedam ljudih, koji nijesu bili izgubili svijest svog imena i porekla«.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Već osećamo miris izgažene i izgnjavljene trave i trske. Pred samom barom baterija zastade. Istok se prelivao u raznim bojama i sunce samo što nije izišlo.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
činovnicima se, ispod cilindara, cedio znoj, jata krupnih roda i divljih pataka kružila su brzo, nad Terazijama i Barom Venecijom, pod nebesima nije bilo ni daška, išli su ka predgrađu, ka Terazijama, drumom od utabane, vruće zemlje, sad
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Prva reka, Dunav stari, Bregove što Baje kvari, Dom podliva barom širnom, Meni pređe igralište, Sad je lađom pristanište: Izbrodiju mesto mirnom.
Gdi vrbnjaci pre su rasli, Pak tegleći konji pasli, Gazio sam potok plitak, Tud je Dunav izlio se, Vrbnjak barom stvorio se, Ribam dajušč sad užitak.