Upotreba reči baronica u književnim delima


Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Ja bar nisam video da nudi, a ako nešto ne vidite, ono i ne postoji za vas. Povukoh se u stranu, a Baronica of Petrovič prođe uz sami zid kuće gužvajući u rukama kaiš koji se produžavao u nešto što je ranije bio irski seter,

Tek kad se Baronica popela na skelu, izvadila je noge kojima je dotle mlatarala po vodi i pogledala nas. - Vesna neće ništa reći!

pramac skele a Ataman je uzeo krmu, neke ostatke od krme, i kao krmanio, tako da je izgledalo kao da plovimo nekud. Baronica i seterka bile su na drugoj strani skele i razgovarale nešto.

Baronica i seterka bile su na drugoj strani skele i razgovarale nešto. Zapravo, Baronica je govorila, a ono nešto što je ostalo od seterke pokušavalo je da reži.

- rekoh. - To je pedeset metara, otprilike. - On se plaši. On se plaši, Atamane! - Rašida je pljeskala dlanovima, a Baronica uznemirena seterkinim režanjem, okrete glavu prema nama. On ima prpu. - Misliš? Da nisi ti to ona koja ima prpu, mačko?

Nisam hteo da mislim o tome. S banatske strane dopirao je lavež pasa i tupi zvuk bućkala za somove, a Baronica je čučala na skeli i pevala. Bila je to pesma na francuskom i ja nisam razumeo sve reči. Nisam uspeo da čujem kraj.

Matori je železničar! - odmahnu glavom sporo i sanjivo dok joj je kosa kao svetli obruč klizila niz obraze. Baronica je pevala pesmu o brodiću koji nije nikada, nikada zaplovio. Bila je to dečja pesma i bila je lepa.

Ona uze ježa i stavi ga pored sebe. Na drugom kraju skele Baronica je pevala, a seterka, ostatkom njuha osetivši ježa, lajala kao raštimovani džez-orkestar.

Pomislih na Atamana i ispričah Rašidi o Baronici i zlatu, ali ona reče da ne veruje u te priče: da je Baronica uistinu baronica i da ima zlata, ne bi hodala unaokolo u haljini iz prošlog veka; jela bi i nešto drugo sem povrća, i

na Atamana i ispričah Rašidi o Baronici i zlatu, ali ona reče da ne veruje u te priče: da je Baronica uistinu baronica i da ima zlata, ne bi hodala unaokolo u haljini iz prošlog veka; jela bi i nešto drugo sem povrća, i ne bi spavala u

više nije imao šta da stavi kao ulog, stavio je svoju ženu, jednu iz porodice Esterhazi, i tako dobio natrag imanje. Baronica je tada bila još dete. Danas je luda žena kojoj ništa nije potrebno sem sunca.

- Ti, naravno, nisi tužibaba! - reče i podnese mi ježa pod nos. - Nisam! - odmakoh se. Baronica se spremala za odlazak i mi se neupadljivo uputismo za njom.

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

SOFIJA: Bez pameti ljudi i ne idu na bal. MAKSIM: Šta si ti? Jesi li ti grofica ili baronica? Ne gledaš našu sirotinju. SOFIJA: Čuješ, Makso, ti imaš dece; moramo živiti s ljudma. Da kako misliš devojku udati?

Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

Pri tom ime „milostiva gospoja baronica“... O, tatice, vi ne možete ovo emfindovati. Da ste samo jedan dan bili u Beču! MARKO: A miluje li on tebe?

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

A, evo je, remarkabl. POZORIJE 7. FEMA, PREĐAŠNI SARA: Apropo, kako vas mogu nazvati, boginja, gracija, grafica ili baronica, ja ne mogu da se rezolviram. FEMA: Komi fo! Ja ne znam šta vi s ovim želite kazati.

Krakov, Stanislav - KRILA

sada mu se osmeh razlio po žutome licu, i odjednom oseti odblesak tuđega osmejka... — Toujours content... Čupava baronica nagla se nad njime. Njene se plave oči smejale zbog osmejka Mijinoga. — Toujourѕ content...

— Toujourѕ content... mon petіt, vouѕ avez de la veіne... Potom ga je pomilovala po proređenoj kosi. I baronica Ivon je bila uvek zadovoljna.

Plamen mu je liznuo kroz glavu, i on je zastenjao bolno. Baronica se tada ustavila pred mršavim Rusom, koji je ležao stalno nag i otkriven na postelji.

eto boli me tu, i tu... A Mija je tada mislio na čašicu konjaka, koju mu nikako nisu hteli dati. Baronica mu je za utehu spremila novu šarenu pidžamu. Rekla je da će mu obući, čim mu dren iz rane izvuku.

Pukovnik Velja je dozivao: — Baronice, rematizam, nije dobro... I pravio je smešne, sulude pokrete. Baronica je skinula sa stočića bocu, i pokazala pukovniku da sedne.

Pukovnik se smeškao zadovoljno. — Vidiš, — govorio je docnije Dušku, — kažu da je baronica, i da je bogata, ima automobil, a ništa se ne libi, i noge da ti opere, i eto mene svaki dan masira, a mene tako žiga,

ali se nešto zbrkalo u njemu. Bol je bio neprijatan, ali se on setio kako baronica ima vitke članke, i kako bolničarke gledaju krvava, gola tela muškaraca...

Dan je bio njin. Duško je izašao iz bolnice sa jedva zaraslom ranom, a baronica je pratila transport za Bizertu. Govorila je da je svemu tome kriv ljubomorni Rože, a možda i sam šef.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Ti malopre, ako se ne varam, pomenu neku Palmiru... — Ne, Elviru. — Ja... Ovaj, šta reče, bila je baronica. — Pardon!... Grofica od hotel „Turnira“ — odgovara Dragiša, koji se već snašao u novoj sredini. — Dakle, sobarica.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti