Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Zaustavio sam se tek pred samu ponoć i odlučio da noćim pored puta kod jedne kućice, koja se blizu druma u pomrčini belasala.
Pogledam, potom, oko sebe i vidim da smo proveli noć usred jednog malog seoskog groblja. Ona kućica, što se sinoć belasala u mraku, bila je grobnica. Četiri belo okrečena groba bili su poređani jedan pored drugog.
Naše levo krilo bilo je, čini mi se, u plamenu; pred nama je bio pakao. Iz kuća, iz ograda, iz džamije, koja se belasala na ivici Ferizovića, iz svakog kamena, čini mi se, odjekivala je puška.