Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Pitagore i ti Epikure, zli tirjani duše besamrtne, mračan li vas oblak pokrijeva i sve vaše posljedovatelje! Vi ste ljudsko ime unizili i zvanije pred Bogom čovjeka
Zaborave san te obuzeo, ti si prvo blaženo bitije i istočnik besamrtne sreće, rajska polja, vječito blaženstvo, životvorni pogled stvoritelja zaboravi nesrećnoj predala.
“ Obodri me sin besmrtni neba i spravi me na breg nepoznati. Ljubopitstvo duhe besamrtne srojilo je oko mene krugom, al' pogledi blagi i pronicni jednoga se s mene ne micahu, u njim' sjaše sveta simpatija.
Iz njega se luče besamrtne na sve strane r'jekama sipahu. Ko kad tvorac mogućijem slovom našu zemlju u vjetar razvije i u trenuć zemni okeani
duša i zavišću sl'jepom zapaljena - reče tvorac vojenačalnicma - put istine nigda viđet neće ni vkusiti sreće besamrtne.