Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
A gde mu je lepozgledno lice, Gde li su mu jasne oči? Očadi i smrče se. Lepe, duge kose opadoše, Duga šija ckloni se, besedljiv jezik premuknu. Ruke i grudi rasuše se, Telesni ceo stas raspade se. Kamo skupo i cifrasto odelo?
(Meni je pak ko tomu opet već kolofonu — il mu reći k temenu glavnom — besedljiv put obrtan, i bez laže mi je ovo pogovaranje.
Nit je lepo toliko mnogo o tome proizvod besedljiv; kako mi se mni nesravnjen ugovor i sad s vama je mome umlju. Zašto ni sad nekako ne svidi mi se so tom pastvom