Matavulj, Simo - USKOK
Starac bješe rodom od njekud od Morače, a mladi bješe Crmničanin. Najstariji đak, njeki Obrad Miletin Lješnjanin, spretan mladićak od sedamnaest godina, s pištoljem za pojasom,
u manastiru tijeh vojnika glasonoša svega šestorica, tri iz Katunske nahije, jedan iz Riječke, jedan Lješnjanin, jedan Crmničanin — sve birani momci. U isti tren ustadoše konjušar i govedar i pristupiše vladičinoj ruci.
Sutradan gladan i ozebao pobjegoh zorom! — Čuješ đavola! — reče Crmničanin. — A da to ti niko vjerovati ne može, jer se svuda kaže: „Ko će dočeka, neka ide na Ceklin!
“ — Jesmo, zapravo, obilati, Obilićev soj! — Jeste, zapravo, soj — prihvati Crmničanin — a jeste u nječem i bogatiji od svijeh Crnogoraca! — Čim? — pita njeko. — Solju, vaistinu!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Tako Crnogorci obično odgovaraju, kad hoće najpreče da prekinu dalja pitanja. I ostali se namrštiše. No se Crmničanin ne htje okaniti.