Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Takvi su crnogorski junaci, koji su gotovo stalno bili nezavisni od Turaka; takvi su mnogobrojni vitezovi i hajduci svih dinarskih oblasti
Čak i nepismeni često citiraju stihove o ljudskom životu i sudbini najvećeg srpskog pesnika, Njegoša, koji je bio crnogorski vladika i knez i koji je bez sumnje mnoge svoje misli pocrpeo iz iskustva i razmišljanja svojih podanika — pastira.
Energični i nezavisni, kao što su bili crnogorski doseljenici, oni su više voleli ove siromašne karsne predele nego bogatije krajeve.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
M., isto, s. 286; Zečević, S., Srpske narodne igre, Vuk Karahić, Beograd 1983, s. 94. ²¹ Jovović, L., „Crnogorski prilozi iz Gluhog Dola u Crmničkoj nahiji“, ZNŽOJS, I, Zagreb 1896, s. 66. ²² Paunović, P.
XL, Beograd 1927, s. 189. ³³ Miodragović, J., isto, s. 40. ³⁴ Jovićević L., „Crnogorski prilozi iz Gluhog Dola u Crmničkoj nahiji“, ZNŽOJS, 1, JAZU, Zagreb 1896, s. 64. ³⁵ Vrčević, V.
, „Neki narodni običaji u Gnjilanu“, Vjesnik Etnografskog muzeja, 1, Zagreb 1935, s. 261. ³⁹ Jovović, L., „Crnogorski prilozi iz Gluhog Dola u Crmničkoj nahiji“, ZNŽOJS, 1, Zagreb 1896, s. 63. ⁴⁰ Mijatović, S. M.
Jovićević, A., Zeta i Lješko Polje, SEZ, 38, SKA, Beograd 1926. Jovović, L., „Crnogorski prilozi iz Gluhog Dola u Crmničkoj nahiji“, ZNŽOJS, 1, Zagreb 1896. Jovović, M.
Matavulj, Simo - USKOK
Da nije bilo mene i drugijeh kao mene, i vas i drugijeh kâ vas, ćaše i danas i dovijeka ovdjena zapovijedati vladika crnogorski a ne ćesar, i mi ćasmo biti što smo vazda bili. — Nikada! — prihvati Ivanović...
U to doba, iza visokog brda prema Kotoru sinuše prvi sunčani zraci i osvijetliše Crnogorski pazar, malu poljanu pod bedemom, gdje se zbilo na stotine ljudi, žena, natovarenih konja i mazaga, rogate stoke, prasadi,
Samo po sebi kaže da su djevojke u plemenu ludovale za Krcunom Serdarevim, ali on, mimo ondašnji crnogorski običaj i pored toga što je imao samo jednog mlađeg brata i mater, dočeka dvadeset drugu godinu neoženjen.
Janko!... Uskok! Knez ga uhvati za ramena i reče: — Da i ti poigraš. Oli, vjere ti, po crnogorski da poskočiš? — Hoću — reče on i stade pred ovitak, malko snebivajući se.
Ne samo ni traga prepodobnosti, namještanju i neprirodnoj poniznosti latinskih svećenika, ne samo što je taj crnogorski pop po spoljašnosti jednak s ostalijem Crnogorcima, nego je i u svemu i po svemu kao i oni!
Pa onda po onome što bješe razabrao od Graničarâ, zamišljaše da je vladika crnogorski samodržac, koji vlada u pravom smislu riječi, koji ima svoj dvor i dvorane i gardu i doglavnike, ma kako to skromno
teško po njekom poslati pismo na dubrovačku poštu; naći će se, valjada, i njeki od trgovaca kotorskih, kakav prijatelj crnogorski, na koga bi mogao stići odgovor.
posječe Stijepo Mrkov i onoj dvojici što ih posječe Joko Stijepov Petrović i mnogima još, i to sve oficirima, kojima crnogorski jatagani odrubiše glava! A ja sam opet od dostine naših slušao da mnogima ne mogoše ništa, nego baš dobiše rane od njih!
— Ja ću da zaskačem — veli Labud. — To je po crnogorski! — Ali u ovoj tjeskobi to ne može biti! Mogli bismo kome izbiti oko, ili bi se nas jedan mogao nagrditi!
Ta već bješe toliko poznao prilike u Crnoj Gori i toliko ušao u duh crnogorski, da tako pitanje nije mogao postaviti! — Vladici to ne može biti krivo — reče suho Krcun.
Janka je mučila savijest, što je prestupio crnogorski običaj, što se u njekoliko ogriješio o gostoprimstvo; toliko ga je to grizlo da najposlije ispriča sve vladici.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
30 učiteljevao pri manastiru sv. Petke u Mainama, u Boki Kotorskoj, i tada ga je crnogorski vladika Vasilije Petrović rukopoložio za sveštenika.
U svojoj sasvim dositejevskoj pesmi Pozdrav rodu iz Beča 1847. god.63 na kojoj se potpisao Vladika crnogorski, on osuđuje one koji u ime vere seju »adsko sjeme bratskoga razdora«, i veli: Ne pita se ko se kako krsti, No čija
i kao političar, suviše obraćao pažnju na istorijske pojedinosti i činio političke refleksije suvremenog čoveka. Crnogorski život je ulepšan, a ljudi su idealizovani.
On opisuje i Crnu Goru, i Dalmaciju, i Beograd. On je jedini srpski pisac koji je umetnički slikao suvremeni crnogorski život, i u tome ga niko dosada nije pretekao.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
Pozdravi ih, o Jovane! Kaži tamo za ovamo, Bješe zora procvjetala, Zle godine nastupile, Cvijet momci crnogorski, Ostraguše pobaciše, Po sv’jetu se poskitaše!... Velja bolja obalila, Glavu bratu izgubila, Moj Đorđije!
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Što će đavo u kršćenu zemlju? Što gojimo zmiju u njedrima? Kakva braća, ako Boga znate, kada gaze obraz crnogorski, kada javno na krst časni pljuju! SERDAR IVAN Što bi ovo te jošt ne dođoše Ozrinići, naši krajičnici?
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
306 POP I PAROHIJANI 307 KUDROV I KUSOV 309 CRNOGORSKI POP 310 DVA POPA U CIJELOM SVIJETU 311 POMIRUCKA I — POMRIJE SVIJET 312 TESTAMENAT 313 UTOPIO SE POP ŠTO NIJE RUKU
pa odgovori hodži: — Mi u nas zovemo psa kad nema repa kusov, a onoga što cijele uši nema kudrov, a pas te pas vazda. CRNOGORSKI POP Kad je Crna Gora uvela da sveštenici moraju biti izučeni, biva moraju svršavati bogosloviju, a koji nije svršio
“ STRANAC I CRNOGORAC Pošao nekakav stranac da ispituje crnogorski narod. Pošto pređe granicu, sretne jednoga Crnogorca, pa pomisli da odmah otpočne ispitivati, te se s njime pozdravi i
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Pa kada jednoga dana uniđe mladi sudac da im javi da su prosti, jer su osle crnogorski podanici, — čisto obezumiše. Silni izlijev radosti mahom baci u zaborav svu muku i nevolju. —Fala, brate!
Jakšić, Đura - JELISAVETA
KNEGINjA CRNOGORSKA DRAMA U PET DELOVA LICA ĆURĐE CRNOJEVIĆ, knez Crne Gore VAVILA, vladika crnogorski STANIŠA CRNOJEVIĆ, brat knežev RADOŠ ORLOVIĆ, serdar ŠULOVIĆ, serdar MIĆIĆ, serdar ĐURAŠKO, kapetan VUKSAN,
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Dva Crnogorca na konjima, a pozadi nastupa fijaker, gde se na gornjem sedištu zavalio jedan crnogorski general, a na donjem sedi njegov ađutant... — Zaigraće mečka i pred tvojom kućom! — dobaci neki pešak.
Samare su ustupali višim komandama i uglednijim ličnostima. Priča se da je crnogorski general prostosrdačno uzviknuo, kada je video jednoga našeg književnika: — O, dragi prijatelju, ako vama neću dati
— A zašto nije doša pravo, da se ižljubimo i popijemo bratski... Deder nategni! — govorio je prostosrdačno crnogorski komandant. Opet onaj sa čašom vina. Uzeh čašu i progutah nekoliko gutljaja, pa se obazreh gde da je ostavim.
On uđe prvi. — Zdravo da si, brate Srbine! — uskliknu srdačno crnogorski komandant, s mukom se pridiže, i poče da cmače našeg komandanta. — A i ti momče, zdravo! — i sa mnom se poljubi.
Ovde je opet onaj crnogorski general, u punom gospodstvu svome. Govori se o kapitulaciji Crne Gore... U Podgoricu počinju već da pridolaze i
Govori se o kapitulaciji Crne Gore... U Podgoricu počinju već da pridolaze i crnogorski vojnici. U maloj varošici je ponestalo namirnica. A i trupe srpske pristižu sa svih strana.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
glavni učinioci događaja od 1707; peva se baš događaj, od trenutka kad vladika bude zarobljen pa sve dok ne „pogiboše crnogorski Turci“.
turski u sela crnogorska, „udari na ovce“, smrt i osveta junaka; tu se peva o Vuku Tomanoviću, koji je „slavni junak crnogorski“, o Lazaru Pecirepu, Batriću Peroviću (Osveta Batrića Perovića je izvor sceni pokajnica u Gorskom vijencu) i drugim