Matavulj, Simo - USKOK
Ja odoh! Pokućanstvo bješe pokriveno debelijem slojem prašine. Janko se najviše začudi obliku drvena kreveta. Bješe nizak, prostran, sa visokim nadglavljem, kojemu
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„’Bro jutro! Zdrav’ osvan’o, Cuca! Je li ti se što snijevalo!“ stadoše ga zadjevati. „’Bra vi sreća!“ reče on debelijem glasom, kao iz badnja da odgovori. „Ono, ušnjeh da sam u sred Ceklina. Studen, ciča, pometoh se, te ja svrni u vas.
Struku nakukuljio na glavu, pa koračaše, da ona dva jedva iđahu uporedo s njim. „Pomaga vi Bog!“ nazva debelijem glasom, kao iz badnja, i skide struku. „Ha! serdaru!“ povikaše mnogi. „Dobar došao serdaru?“ „Kako ste, junaci?