Upotreba reči dečakovu u književnim delima


Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Kad bi god dognao goveda kući maćija bi odmah rekla svom čovjeku, a jadnom i benastom ocu dečakovu: — Hajde, čovječe, da jedemo. Tako oni odmah sjedu, i na brzu ruku počnu jesti.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Kroz kamene klisure ulica bujica ga ludi nosi, pritiska, gura, o kamene zidove lupa kao da je šljunak neki... Kroz dečakovu kičmu prođe jeza: utopiće ga ljudska reka!

— Ali, nigde nam nije lepše — uze Princeza dečakovu ruku i reče: — Vratimo se... Samo što je to bilo lakše reći no učiniti. Car-tigar nije hteo ni da čuje o tome.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

On se začuđeno zagleda u natpis na dečakovu šeširu, poče lagano da sriče slovo po slovo, a onda se zlurado isceri: — A tu li se kriješ, ptičice!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti