Upotreba reči dio u književnim delima


Popović, Jovan Sterija - TVRDICA

(Pokazuje vrh sanduka.) Pak onda da legnim, da spavam slatko! Odite vi! (Uzme banke, pa broji.) Mia hiljada; ekaton, dio, trija, tesera, pendi, eksi, epta, okto, inja, deka; dijes hiljades: tris hiljades; teseres hiljades.

Okto će eksi, deka tesera; će tesera, deka okto; će peridi, ikusi trija. Dio, će ena, trija, će trija, eksi; će dio, okto; inja, ena fijurinija, će trijanda trija krajcarija.

Okto će eksi, deka tesera; će tesera, deka okto; će peridi, ikusi trija. Dio, će ena, trija, će trija, eksi; će dio, okto; inja, ena fijurinija, će trijanda trija krajcarija. Edna forinta i trideset i tri krajcara. E li tako?

Sad si mi proso sirkjetu, tri akov po deset forinta, trideset forinta. U suma: dio - deka efta, saranda epta; će ena trianda trija krajcarija, saranda okto će sarnda trija krajcarija.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

svako veče u kuću porodiljinu, jedu, piju i pjevaju cijelu noć, kad im se zadrijema, smenjuju se, tako da je jedan dio uvijek budan jer se vjeruje da se porodilja za sedam noći od porođaja mora čuvati, inače bi djetetu vještice ili zli

Osim svojijeh ženskijeh poslova, kao da predu, tku, kuvaju, muzu itd. one rade i najveći dio poljskijeh i drugijeh poslova, koje inače ljudi rade.

Matavulj, Simo - USKOK

Općinski glavari vraćahu se zlovoljni. Konte Pijero započe: — Čuste li bezobraznika? Korpo de dio, da se jedna soldatina smije ponašati onako prema mene, a i prema vas!? To nije hvala!

Glomazna gradska vrata otvoriše se i odonud jurnuše stočni trgovci, piljari, fakini. Veliki dio naroda s pazara krete se u grad.

“ Taj prvi dio povorke završavaše knez na svome Putalju. Za knezom pristav, Kićun Krcov Zalažanin, gonjaše natovarenu mazgu.

obuze ga čežnja za sestrom, za ujakom, za prijateljima od djetinjstva, za svijem onijem što bješe sastavni, nerazdvojni dio njegove mladosti! Zar rastati se za navijek! Pa to je što i umrijeti!

dugačak humak, koji zaklanjaše vidik na polje; sastrag se širila uvala i bješe vidjeti po koje drvo; sprijed naslućivaše dio polja. Kroz snijeg letijahu vrane i gavranovi i bjelasaše se Lovćen.

Našli su mu vrlo bogatu djevojku. — A vaše je cijelo selo? — pita Krcun. — Nije, ali je veći dio. — Je li koliko vaše imanje? — pita žena. — Biće koliko sve naše polje? — Ne znam — odgovori Janko smijući se.

Sad, je li taj Vučetić tražio dio od toga, ili bješe što drugo uvrtio u glavu, ne znam, tek on, a kažu i guvernadur obijediše i vladiku u Rusiji da ne

— A da kome ću? Lani si mi dobro pogodio sve! Knez odsiječe s pleća veći dio mesa, pa ga stavi u opću zdjelu, pa stade najlak otkidati sitne zalogaje i stade pitati domaćina: — Ovaj je tvoj, to

nalazilo na boku starije zgrade, i koje zahvataše, s jedne strane, bedemčić, podignut radi odbrane, a s druge, jedan dio zida novije zgrade. Kuvar je noćivao s vojnicima, kojih ponjekad bješe i po dvanaest-četrnaest.

Večeraše zajedno svi, Janko, Stijepovi i zidari. Jeglenisaše dobar dio noći. Stijepo se smijao i lakrdijao kao ikad. U zoru Janko izvede Stijepa u dvorište i kaza mu ukratko i jasno sve.

Milićević, Vuk - Bespuće

strašno i zaprepašćeno, s očima, punim suza, ubijena stidom, osjećajući poniženje svoga oca, kao da i na nju pada jedan dio njegove sramote. Kad ugleda Gavru Đakovića, ona briznu u glasan plač i sakri lice rukama.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

svoju radost, bio uvijek prisutan svjedok u svim Drmogaćinim okršajima sa svakim ko je bio ma kakva vlast u selu. Dio njegove neobične slave tako je nehotice prelazio i na mene, pa sam ubrzo postao vrlo poznat među seoskom dječurlijom.

Svak je za to kriv, pa i stari Rade, svakom pripada njegov dio ispaštanja, i to svoje valja stoički podnositi i durati. — Ama, ljudi, šta će nam stara kljusina, ko će to džabe hraniti?

zgleda s dvojicom svojih pratilaca, pa priđe seljaku, rukova se s njim i onda poče, negdje od sredine, kao da je prvi dio razgovora već obavljen: — Pa šta ćemo sad, rode rođeni? Ovaca, veliš, nemaš? — Nemam, vidio si i sam.

— Jovašu, grebem ti dio matere! — zadavljeno opsova Mikan gubeći nadu u bilo kakvu pomoć od brata. — I ja tebi dvaput!

— Nemam, sinko, dina mi. Čitavog proljeća nisam vidila zrnce soli. Ratnik pojede svoj dio krompira pažljivo, natenane, pljusnu dlan o dlan, zagrli nenu preko uzanih ramena svojom teškom ručerdom i veselo guknu:

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

— Ič nikoga! — veli prosjak. — E, onda ti znaš kud se dio moj ćemer, eno onđe sam ga ostavio! Prenerazi se prosjak od čuda šta ovaj govori, pa reče: — Otkani se ti mene,

— Imam samo pletu. — Pa možeš li živjeti o jednoj pleti? — Mogu, i da mi se neće. Ali od ove plete vraćam jedan dio dugove, drugi davam na dobit, a trećijem hranim sebe i ženu.

vraćam dugove, to hranim oca i majku; što davam na dobit, hranim dva sina, da i oni mene prihrane u starosti; a treći dio, dužan sam ženu hraniti kao i sebe.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Gostiju bila čitava kiša, raznosi brašno bratija razna. Na koncu evo suroga miša, i on bi dio, a torba prazna. Zacvili mišić: Zakasnih vaj, makar mi torbu na poklon daj!

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Tu smo grdno obraz ocrnili i od Boga dio izgubili. KNEZ JANKO Bože dragi, čudna dogovora! Bili ovo đeca poslovala?

Dok se jedna podiže zavjesa, treći dio od kuće otvori. Bože dragi, tu da vidiš čuda! Tu izmilje nekakvoga puka, to ni u san nikad doć ne može, svi šareni kao

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

pominjaše samo djevera Šćepana, (jer, kao što je poznato, Crnogorka ne smije javno kukati za mužem) a razumije se da je dio — i to veći — svojih suza namjenjivala u srcu svome Milunu.

osobito prema seljanima koji bi pristajali uz novu vjeru — Janovi preci u ostalome ne bjehu zulumćari kao veći dio ondašnje vlastele, no dosta čovječni.

U tome je dobu zbijen veći dio znanja i osjećanja što će se docnije razviti, pa s naporom i pomoću njegovom, u nekim časovima, vide djeca jasno što ni

Neće ni oni biti bez duše, govorasmo mi. Ali se prevarismo. Tu nedavno do’dio je neki stric Kićunov. Pejo naš kajil, a mi: a ja! Serdaru je do obraza više no do Stanine sreće.

zapita stariji. Tu se podavijaj i inadi, dok najzad uglave da ostane starijemu pjesma a mlađemu dio zemlje za nju!“ „To je jedna! Čujte sad drugu o Cucama!“* „Nekate ljuđi!“ graknu serdar.

A, bogami, i vrijeme je već bilo. Već gornji dio sela krenuo bješe u sretanje, pa ugledali zar Vladiku te zvona zazvoniše na svijem crkvama, a puške grmijahu na sve

On pođe zadovoljan, jer ponese lijepu nagradu, a ostavi lijepo mišljenje o svojoj vještini. Veći dio Njeguša bješe već pošao sa stokom na Lovćen, pa i brastvenici serdarevi.

Kad to svrši, povika: „Je li ovako, braćo?“ „Jest, jest!“ Onda on uze prvi dio da ga dade Miliću, a ovaj š njim u tobolac; dade drugi Mijajlu, a treći sebi, pa onda redom svakome druge.

dade društvo po jednu ledenicu i po jatagan, na dar, a ostalo sve u gomili ucijepiše, pa ko je htio mogao je otkupit dio u drugoga. Kad tako bratski podijeliše šićar, uze Milić mješčić s rakijom i nazdravi družini.

Ako mi ne budemo mogli odoljeti, uzećemo nekoliko Grahovljana, pa ćemo im platiti... Na, serdaru, ovo je Jankov dio. Radi ako znaš!“ reče pružajući dukate serdaru.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Bože, daj sveti dio onomu koji je na njima bio i koji nije bio, Tebi se molimo! A što ću vam dalje? Od Boga vam lijepo zdravlje!...

Klasovi kô vlakovi, a snopovi kô popovi, te ti dio stogove kô carske dvorove! Na suncu je vro i na vjetru je vio, te ti nasuo ambare kô careve kule i kasare!

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

reče nepravedni pravednome: „Hajde od mene, ne ćemo više zajedno življeti, i evo ti trista cekina i jedan konj, to ti je dio od svega što vam je od oca ostalo, više ti nema ništa.” On uzme trista cekina i konja, pa pođe govoreći: „Hvala Bogu!

Da su te pripovijetke dragocjeni dio onoga narodnoga blaga, koje je Vuk narodu Srpskome skupio i ostavio, svakome je poznato, a vidi se najbolje iz samijeh

Kad su već bili na neki dio puta, zovne on njega notnjo, kad su svi pospali, da iziđe na kuvijertu da se s njim nešto dogovori.

kleknu, i jedan od njih poče mu govoriti: „Blago nama, gospodine, kad smo te dočekali i da možemo odvratiti jedan dio od onoga velikoga dobra što je bio nama tvoj pokojni otac učinio, ali ne znamo drugoga načina, nego ćemo svi tvoja

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

! Kušmelj i Osinjača istrčaše u avliju i vidješe — prvo što vidješe bješe najdeblji dio fratrov, jer kulaš obrnuo sapi vratima, a fratar se povio na kulašu, pa s nategom izvlači desnu nogu iz uzenđije.

ti kâ da ne begenišeš ovo naše vino — reče onaj đačić koji ga je i dotle zadirkivao, pokazujući na Bakonjin tek načeti dio.

Poslije ručka Vrtirep predloži da pogreb bude odmah, te da se bar veći dio seljaka raziđe. Na provincijalovu licu, uz izraz: „O, kako mi je sve to dosadno“, pojavi se još kao njeki znak pitanja,

slušao o Srdaru, koga bi svakoga dana poslije podne nestalo iskraj poslenika, a već ne samo što svak znađaše kud bi se dio, nego bi se u to doba pjevale pjesme „o jedroj Jelici, našoj lipoj kmetici!...

A kako fratri nijesu to pobijali, i kako Brne nastavi da savjesno predaje đacima najteži dio bogoslovske nauke, i kako se glasno moljaše bogu u svojoj ćeliji, tako da se ispred manastira moglo čuti, to osta kao

I tako selo imade priliku da pozna gotovo svu rodbinu Bakonjinu. Iako veći dio njih ne načini rđav utisak, opet su se seljaci čudili na koga se Bakonja uvrgao.

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

duša, neba nenavisnik; zlo je njemu jedina utjeha, on se sa zlom vječno obručio; zlu je žertvu prinio veliku, šesti dio nebesnog voinstva: lišio ih blaženstva svetoga, u mračno ih carstvo povukao na bez konca mučenija strašna.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Preostali dio agencije izgledao je kao neko skladište gdje su bili bez reda istovareni sanduci tjestenine i vrećice sumpora, bale

I svoju ranjavost, i svoju zlu sreću, i svoje prokletstvo: i u tome leži jedan dio nas. I to naš najprisniji, najkrvaviji dio. Kako bismo ga dakle mogli ne voljeti? Na koncu, sasvim shvatljivo.

I to naš najprisniji, najkrvaviji dio. Kako bismo ga dakle mogli ne voljeti? Na koncu, sasvim shvatljivo. Oprostivo je što ljudi vole sebe uprav onakvima kakvi

Sad, kao da sam se našao nekako osiromašen, kao da sam samo dio sebe, dok su ostali dijelovi rasuti po bijelom svijetu, negdje tamo u dubinama Južne Amerike (a i još drugdje, posvuda!

Imao sam osjećaj da u taj svoj potproizvod, u te oblake dima, izdahnjuju najbolji dio sebe; svoje aspiracije, svoje uzdahe, samu svoju dušu. I bio sam zato u neku ruku zahvalan.

A ona će se za svoj dio boriti kao lavica, i bit će natezanja i kavge i nadvikivanja, kao što to već biva. Zamijenila ju je bolničarka iz

vrsti ljepote moje devojke to predosjećao: mirazu te ljepote pridonijeli su svi ostali u porodici; za nju je platila svoj dio i ona lelujava glava sa žućkastim kovrčama.

To je starost. Lijepa je starost. Središnji, glavni dio života, njegova srčika, njegova jezgra, sad mi se čine tako nevažni, tako nebitni!

A dobar dio današnje umjetnosti s najviše tačke današnjeg razvitka čovjekovog opet silazi nizbrdo, tražeći svoje objekte i materije

) Ma gdje se nalazio, ma što radio, jedan dio svijesti stalno je vodio računa o tome na kojoj se strani svijeta nalazi moje mjesto.

U ženama ćeš naći dobre prijatelje i iskrene saveznike, bolje i nesebičnije nego među ljudima. Žene su bolji dio čovječanstva.

u suštini diskretne i usukane prirode, i pored moje odvratnosti prema svemu zvučnom i vanjski efektnom, proveo dobar dio mog vijeka u nekakvoj vezi s „teatrom”, u širokom smislu te riječi.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

— pripitaju ga oni. Car se malo promisli, pa im odgovori: — Ano pošto vas ne dopade na dio nijedna, vi đe uvatite — ja mičem sve na moju dušu!

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

” A ono desno, što gleda u mjesečevu svjetlost, golemo je, plavo i na krajevima krvavo; nad njim izbočio se donji dio čela, preko kojega su nabrekle i isprekrštale se modre žile.

Ne pojevši ni treći dio hrane i napivši se samo jednom, već je sit. Njegovi obroci umjereni su, jer se tome od malena naučio.

mir na njegovo biće i duša, upokojena, zaboravlja na selo, kao utapa se u toplini i vedrini dana; regbi da je i ona dio toga dana kada se zdravo i besposleno predaje slatkoj prirodnoj bezbrizi.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

— Još odmah posle rata ostavio je gore svoja brda i sišao na Kosovo. Samo da ga vidiš kako se naselio i izgra– dio!.. Začudih se ovoj novosti i nagnah konja onamo kuda mi pratilac pokaza.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Stric Petar znao je zašto ga zove. Sinovac, po svojoj prilici, nije duga vijeka, a posjeduje svoj dio imanja, kao on i brat, pa kad bi bio u njegovoj kući, što nagovorom što drugim kojim načinom, palo bi imanje u ruke

Još bi to pregorio nekako, ali kako da se livada podijeli? Nikin dio s njegovim je u jednom komadu srce zemlje m zajednička im je uređena jaruga, pa kako da se otkrnji komad Petru?

— Slušaj me! — trže ga iz misli gazda. — Primakni se bliže da ti kažem što treba da radiš! Kupi sestrin dio, i onaj djeda mu i babe po majci. —Nemam, gospodaru, novaca... —Čekaj, budalo! Ne nagli!

Staoac se diže sa stolice, a i žene se primakoše. — Nove su, — opazi pisar. Časom ćute. —Daješ li to za moj dio? —prekide ćutanje stari. —Jok !... Gdje je to? — prevrnu Petar. —Za sva tri dijela dajem ovoliko.

Dakle, vi prodajete Petru Smiljaniću pokojnoga Rada vaše dijelove ostavštine pokojnoga Nika Smiljanića, i to svaki svoj dio za dvadeset i pet talijera. Je li tako? Dobro je!

Poslije nekoliko dana posla gazda svoga nadstojnika Vasu neka selom pronese glas da bi gazda kupljeni dio pokojnoga Nike prodao, da ispita što će ljudi na to, koju bi cijenu udarili.

ovih zemalja pokojnoga Nike meni sada pripadaju tri dijela, a tebi tek četvrti; kad bi se dijelilo, ko zna koji bi te dio zapao; mogao bi taj dio biti o sebi. Tako bi se livada, dubrava, oranice morale raskomadati kao bravče...

Nike meni sada pripadaju tri dijela, a tebi tek četvrti; kad bi se dijelilo, ko zna koji bi te dio zapao; mogao bi taj dio biti o sebi. Tako bi se livada, dubrava, oranice morale raskomadati kao bravče...

Naumio je tako da prekrati jedan dio puta prije no što će kući, a i zamoren je tolikim hodanjem i nesanom. Zakreta iz ulice u ulicu, sjećajući se mjesta

— A da, uputismo se iz primorja licem na Tucindan nas dvojica, a u putu stigosmo trojicu iz drugoga sela, te neki dio puta bijasmo zajedno. Razgovarali i šalili se... kao ugrijalo božje vino, bilo ga i suviše.

Kad kući dođe, nasmija se turobno kad ga stariji sin upita: — Gdje si, ćaća, bio?... Što od kuće bježiš? Ostali dio dana prosjedio je kod vatre, pušeći lulu za lulom i razgovarajući isprekidano sa ženom i majkom pokoju riječ, koja bi

gadno ... i, vidivši da je gazda dobrojio, upita ga: —Je li dosta? —Nije ovdje, brate, št peti dio! — uzvrati gazda. —To je sve što imam! — govori Rade. — Molim te za ostalo pričekaj. Primi! Ne goni me!...

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Četu kupi Perović Radule, s njome ide pravo u Banjane, u Utes je planinu do’dio. Tu mi stade tri bijela dana, pravo gleda Gacku prostranome, dok ugleda na konju Turčina.

zašto, ak’ m. ako), afereza (’vako m. ovako, ’nako m. onako), sinkopa (do’dio m. dohodio) upotreba nominativa mesto vokativa (da bi se dobio jedan slog manje, npr.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

ask.rs. 2010. Antologija SRPSKE KNjIŽEVNOSTI Branko Ćopić ORLOVI RANO LETE Sadržaj PRVI DIO 2 I 3 II 6 III 11 IV 14 V 18 VI 23 VII 28 VIII 32 IX 34 X 37 IX 41 XII 45 XIII 49 XIV 52 XV 57 XVI 60 XVII 65 XVIII 69

DIO 97 I 98 II 101 III 103 IV 106 V 109 VI 112 VII 114 VIII 118 IX 122 X 125 XI 129 XII 134 XIII 138 XIV 140 XV 145 XVI 148

RANO LETE PRVI DIO I Iz gusta ljeskara na ivici Prokina gaja, javi se glas kukavice: — Ku-ku! Ku-ku!

— E, sad je sve gotovo! Da je bio dan, ispod toga ogromnog tovara, vidjele bi se samo magarčeve noge, dio njuške i jedno uvo koje je virilo kroz rupu na geografskoj karti, i to baš negdje između Bihaća i Travnika.

Nikolica je dijelio svoju porciju s kujom. Žuja jedino nije htjela da jede luka, samo bi omirisala svoj dio i ostavila. — Boji se da ne pokvari njuh — tumačio je Stric. Jovanče je pravedno dijelio svu donesenu hranu.

Jovanče je pravedno dijelio svu donesenu hranu. Kad bi svakom dao njegov dio, pitao je: — Je li pravo, dječaci? — Pravo je!

— Bolje je da ne govorimo — predloži Mačak. — Ja bih ovdje sakrio glavni dio svoje radionice, ono što mi baš ne treba u logoru, a bude li mnogo djece znalo za pećinu, brzo će se čuti i u selu.

A šta li će nam donijeti to novo proljeće, proljeće hiljadu devetsto četrdeset prve godine? DRUGI DIO I Teško i sporo nailazilo je neko hladno i tužno proljeće. Sve više ljudi iz sela kretalo je u vojsku, u rezervu.

— Ovdje ušla, ovdje izišla, pazi ti nje. Dobro je što mi je šešir visok, pa mu je gornji dio bio prazan, inače — ode glava. Ustaše i toga dana ostadoše kratkih rukava.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti