Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
” A gospodar Đorđe samo povika: „Potrči konjik, a i pešak brže hajde!” pa obode dorata i ode. Sva vojska potrča, potrča i ja; a Nemac Mata tobdžija povika: „Zaboga, gospodine proto, osta top sam.
Matavulj, Simo - USKOK
Iz staje izidoše goveda i konji. Čuveni vladičin Bijelac, vršnjak kneževa dorata, bješe krupan i kao dostojanstveno trom. Vidje dva mlada vatrena sedlanika i tri tovarna.
Radičević, Branko - PESME
Tu njemu srce malko uzavrelo, Te malko krvce u lice natera, On osmenu se, al' puno čemera, Te veđe sabra, rasrdi dorata Pa za čas dogna dvorima pred vrata. U dvore uđe; al' ko je i šta je? Odavde nije, dakle otkuda je?
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Da i njemu nađe neki posao i pravo mjesto u kući, djed je svake nedjelje, kad je naš dan za meljavu, opremao svog dorata i tovario ga vrećama sa žitom.
Tamo su, pijući, naizmjenice pjevali, plakali i ljubili dorata, sve dok tako i ne pospaše u sijenu pod jaslama. Neki se naši gosti zbog toga, naknadno, čak i uvrijediše.
Kad već i ponoć minu, a od dorata ni traga, djed se poče vrpoljiti u svom krevetu i zorom ustade da ga sam traži. Osvitalo je neko goropadno i ljuto jutro
Vratio se tek pred ručak, loman i uveo, a već istog dana pade u postelju i poče da kašlje. — Eto ti sad tvoga dorata — gunđao je stric Nidžo trudeći se da je što manje starcu pred očima.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
“ Kada Ivan razumnio majku, Staroj majci tako govorio: “Osedlaj mi mog konja dorata, Osedlaj ga srebrnim sedlićem, A zauzdaj uzdom pozlaćenom.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Nije blago ni srebro ni zlato, Već je blago što je srcu drago. Nije đogat gori od dorata, Ali bâta doratova nema. Ni po babu ni po stričevima, Već po pravdi boga istinoga.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Ali mu se kujas ne javi. Bakonja uđe i vidje... ne vidje ni kulaša, ni brnjaša Srdareva, ni dorata Blitvareva, ni vranca Vrtirepova, ni dva najbolja tovarna konja. „A di su?“ zapita Bakonja.
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
DRUGI TURČIN: Oko tebe, muselime, i kojekako. ’Ma pašu ne cijeni koliko svoga dorata! HASAN: Pa onda vele: „Pokorna raja!...“ Pokorna nekom! Al’ nije svugde, i nije sva!...
Ćipiko, Ivo - Pauci
Na sam Badnji dan ujutro zarza Ilijin konj ispred kućnih vrata. Rade iziđe i, dok zapazi svoga dorata, neosamarena, gola, koji po drugi put zarza kad ugleda Radu, zamagli mu se ispred očiju i čisto toga časa krv mu
Redom poče prodavati sitno i krupno blago: ne poštedi ni svoga dorata, ni stare kobile s ždrijebetom, ni uhranjena krmka.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Sav uzbuđen, pitao je čiji je ovaj konj... Zagledasmo ga i mi, ali niko ne može da ga pozna. Bio je to jedan od onih dorata bez belege, kakvih je samo u našoj bateriji bilo oko pedeset.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
„A kad đogat pod njime sustane, on se onda ev' u grad povrati, đoga sjaše, dorata uzjaše, pa izgoni dora na kapiju, sve jednako Miloš s'ječe Turke.
U to doba dođe do šatora, đe zatočnik sjedi pod šatorom, za koplje je svezao dorata. Veli njemu Miloš Vojinović: „Ustan' more, bijelo Latinče, da junački majdan dijelimo!
Na tebe su pobolje haljine, s tebe ću ih na sebe obući“. Tad Latinče na note poskoči, pak posjede pomamna dorata, odmah ode poljem razigravat; Miloš njemu stade na biljezi.
bijelo Latinče, prikova ga za leđanska vrata, pak mu rusu odsiječe glavu, kulašu je baci u zobnicu; pa uvati njegova dorata, odvede ga caru čestitome: „Eto, care, zatočnika glave!
ljuto: a na noge dvoje bukagije, a na ruke dvoje belenzuke, a na grlo sindžir-vožđe teško; pa posjede njegova Šarina, a dorata vodi u povodu, privezao Marka za dorata, ode pravo bijelu Oridu, pod Oridom vješala ogradi da objesi Kraljevića Marka..
dvoje belenzuke, a na grlo sindžir-vožđe teško; pa posjede njegova Šarina, a dorata vodi u povodu, privezao Marka za dorata, ode pravo bijelu Oridu, pod Oridom vješala ogradi da objesi Kraljevića Marka..
Kad se Marko nakitio vina, onda Šarca sveza za dorata, a za Šarca Đema Brđanina, pa usjede Đemova dorata, ode pravo gradu Vučitrnu.
Kad se Marko nakitio vina, onda Šarca sveza za dorata, a za Šarca Đema Brđanina, pa usjede Đemova dorata, ode pravo gradu Vučitrnu.
Hitro su ga obje poslušale: ljuba sedla debela dorata i iznosi koplje ubojito, a seja je donosila platno; utegoše bolana Dojčina od bedara do vitih rebara, pripasaše sablju
imenu zeta dozivaše, dozivaše, pa ga ogrtaše, ogrnu ga kolastom azdijom, savrh glave do zelene trave pokri zeta i konja dorata (ja kakva je, — jada dopanula!
njegovu bez biljege vrancu, i skupio desetinu druga, hoće svojoj na muštuluk majci; a kad viđe vojvoda Milošu, te dorata konja podigrava, a dogna ga blizu do đevera, do đevera Jovan-kapetana, đevojke se rukom dofatio.
bojno koplje pušti, bojnijem ga kopljem udario pod čelenku među oči crne: na zatiljak oči iskočiše, mrtav pade pod konja dorata.