Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
U susjedstvu naše kuće, preko uske uličice, imao je svoj kućerak s obućarskom radnjom cipelar Egidio. Na prozorčićima crveni geraniji u limenkama od rajčice, a za kućicom malo neravno kamenito dvorište, u kome su pod
Eto, za mene je u djetinjstvu u tom dvorištu ležalo nedjeljno popodne; odatle se ono širilo po cijelom svijetu. Egidio je došao, prije mnogo godina, još sasvim mlad, kao trombonista u jednoj prekomorskoj opernoj stagioni, u obližnji
U jednom dvorištu Egidio je spazio na balaturi tanku crnomanjastu djevojku sa živim crnim očima. (A nije ni slutio kako će se naglo razdebljati i
Đordano Bruno, najstariji od muške djece, u koga je Egidio polagao mnogo nada (a mislim da su u njegovom protestnom imenu imali nekog udjela i bradati liberali iz djedove
Nedjeljom poslije podne Egidio bi se katkad sjetio svog trombona i stao duvati u nj. Zbog toga su izbijale duge raspre, jer je to djedu remetilo
Zbog toga su izbijale duge raspre, jer je to djedu remetilo popodnevni san. Spor je najzad nagođen tako da Egidio nije smio svirati prije nego bi sa fratarskog zvonika otkucala četiri sata.
Bakica bi izišla na prozor. Egidio bi načas prekinuo, ustao na noge i s ceremonioznošću podnapita čovjeka širokim razmahom šešira odao poštu baki.
— Zdravo da ste, Egidio! — mahnula bi mu ona rukom s prozora, kao što odabranica u areni mahne iz počasne lože svom toreadoru.
— Zabavljate se malko svirajući, je li, Egidio? — Eto, plemenita gospođo, da utučem vrijeme!... — Svirajte samo, Egidio! Samo vi svirajte!
— Zabavljate se malko svirajući, je li, Egidio? — Eto, plemenita gospođo, da utučem vrijeme!... — Svirajte samo, Egidio! Samo vi svirajte!
Najveći prijatelj glumačke družine, njen zaštitnik, pokrovitelj, u neku ruku povjerenik i zastupatelj u mjestu bio je Egidio. Tokom tolikih godina kao da je sasvim bio zaboravio svoje porijeklo i svoju zemlju.
U magazi se po cijeli dan kuckalo, krojilo, lijepilo. Glavna ličnost u svemu tome bio je Egidio. Čisto je podjetinjio u tim pripremama.