Upotreba reči godio u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Sede na ovu zelenu izdan na obali, pa se zanese... Voda je hukom žuborila ispod nogu njegovih, a taj mu je žubor godio duši. On se podnimi na lakat i zagleda u onu belinu... Mesec se pojavi i osvetli vodenu površinu.

Milićević, Vuk - Bespuće

I navikao se kasnije, kao što se čovjek na sve navikava. Poslije mu je godio onaj studeni dah koji je provejavao kroz zamrzlu kuću. I on u njoj zamiraše polako.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

(a kome danas nema traga), štampao je, srećom, i ovu pesmu Kozačinskoga, čiji izrazito barokni stil je u tolikoj meri godio Rajiću da ga se nije mogao, a još verovatnije nikako nije ni hteo, osloboditi.

” Očevidno, njoj nije godio ovaj život „testavnih ruku”, i ona se na njega češće žali. NA SMRT JEDNOJ LEPOJ SEOSKOJ DEVOJCI (str. 277).

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Bog godio i bog dogodio, na tebe se taki sanak zbio! Kad ga viđe, rašta opoviđe, opoviđe jutros na podranku, kad svatovi misle

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti