Upotreba reči grčić u književnim delima


Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

(Novaković, S., SNZ, s. 41) — Grčić grčki govori, ni Grk ne zna što zbori. (Vrčević, V.; Novaković, S., SNZ, s. 41) — Šale se rađalo, zbilja plakalo, bogu

očima gledam, al’ ništa ne znam...“. Isto shvatanje iznose i zagonetke: „Grčić grčki govori, ni Grk ne zna što zbori“ i „Imam ruke, a ne radim; imam noge a ne odim...

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

KAĆANSKI 239 STJEPAN MITROV LjUBIŠA 240 MILAN Đ. MILIĆEVIĆ 243 MILORAD P. ŠAPČANIN 246 JOVAN GRČIĆ MILENKO 249 ČEDOMILj MIJATOVIĆ 251 PAVLE MARKOVIĆ ADAMOV 253 KOSTA TRIFKOVIĆ 255 KOSTA RUVARAC 257 IV

Popović — Đuro Daničić, Kosta Novaković — Stojan Novaković, Janićije Kujundžić — Milan Kujundžić, Jovan Grčki — Jovan Grčić. Ko se zvao Đorđe zove se Đurđe ili Đurađ ili Đorđije; Dimitrije postaje Dmitar ili Gmitar.

JOVAN GRČIĆ MILENKO Grčić pripada mlađem naraštaju omladinskom, onom koji se javio posle velikih pesnika nove škole.

JOVAN GRČIĆ MILENKO Grčić pripada mlađem naraštaju omladinskom, onom koji se javio posle velikih pesnika nove škole.

Umro je 29. maja 1875. u manastiru Beočinu, u Fruškoj gori. Jovan Grčić se pesnički razvijao kao svi mladi pesnici novoga naraštaja.

Isto tako intimnu lepotu imaju njegove melanholične pesme u kojima je predosećao svoju ranu smrt. Grčić je pesnik koji nije imao vremena da se razvije, ali u svojim prostim pesmama pokazao je izvesne lepe pesničke osobine,

do 1882, Srpske ilustrovane novine; Dragutin Ilić, takođe u Beogradu, 1884, Preodnicu. Jovan Grčić i Milan Savić kreću 1885. u Novom Sadu Stražilovo, koje je izlazilo do 1894.

naročito odlikovao u realističkim opisima sela, produžujući I usavršujući što su pre njega pisali Jovan Subotić i Jovan Grčić Milenko.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

(Am) 2 — Bili u sobi Niko i Ništa, pa Niko izbaci Ništa; šta je ostalo? (Slovo „i“) z — Grčić govori, ni Grk ne zna šta Grčić zbori? (Dete koje „grče“) 4 — Zec je, a na dvije noge?

(Slovo „i“) z — Grčić govori, ni Grk ne zna šta Grčić zbori? (Dete koje „grče“) 4 — Zec je, a na dvije noge? (Čovek s prezimenom Zec) 5 — Ide pop, za popom pas.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Užeži, ćerko, kandilo! Ne štedi žuta tamjana! Pomol' se Bogu s materom Za dušu malog Damjana... J. Grčić Milenko XXXVIII GDE JA... Gde ja šećer sijem, Tu otrov izrasti; Gde ja pevat' mnijem, Tu ću u plač pasti.

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

(ČIKA STEVA), MOJE SELO 48 STEVAN POPOVIĆ (ČIKA STEVA), RANO RANI 50 STEVAN POPOVIĆ (ČIKA STEVA), KOVAČU 52 JOVAN GRČIĆ MILENKO, NESTAŠNI DEČACI 53 JOVAN GRČIĆ MILENKO, TICE SELICE 54 JOVAN GRČIĆ MILENKO, TEŽAKOVA PESMA U PROLEĆE 55 PETAR

(ČIKA STEVA), RANO RANI 50 STEVAN POPOVIĆ (ČIKA STEVA), KOVAČU 52 JOVAN GRČIĆ MILENKO, NESTAŠNI DEČACI 53 JOVAN GRČIĆ MILENKO, TICE SELICE 54 JOVAN GRČIĆ MILENKO, TEŽAKOVA PESMA U PROLEĆE 55 PETAR DESPOTOVIĆ (ČIKA PERA),

POPOVIĆ (ČIKA STEVA), KOVAČU 52 JOVAN GRČIĆ MILENKO, NESTAŠNI DEČACI 53 JOVAN GRČIĆ MILENKO, TICE SELICE 54 JOVAN GRČIĆ MILENKO, TEŽAKOVA PESMA U PROLEĆE 55 PETAR DESPOTOVIĆ (ČIKA PERA), VESELOST 57 PODACI O PISCIMA 58 HRONOLOGIJA

Osim toga, u njima su promovisani svi važniji pesnici i prozni pisci ovog perioda: Kosta Aberdar, Ljubomir Nenadović, J. Grčić Milenko, Branko Radičević, Mita Popović, Pera Despotović i drugi.

) čine sastavni deo poezije za decu predzmajevskog perioda. I rano preminuli „fruškogorski slavuj“, pesnik Jovan Grčić Milenko (1846–1875), u svojim pesmama je obrađivao motive po kojima se ubraja u pesnike za decu.

Dok je vrelo udri, kuj! I čekićem pokuckuj! NESTAŠNI DEČACI JOVAN GRČIĆ MILENKO Laku igru udesili nestašni dečaci, uska im je soba njina, a uski sokaci – ne breg, na breg!

Gleda vazda umiljato, pa im sreću snaži, u proleću – sreće dosta, srećan – ko je traži! TICE SELICE JOVAN GRČIĆ MILENKO Let, let, tičice male! Let, let, let!

Otputujte čilom srećom A dođite još sa većom Opet u naš svet, Let, let, let! TEŽAKOVA PESMA U PROLEĆE JOVAN GRČIĆ MILENKO Zeleni se mio breg, Sve na njemu živo; Dosta ga je beo sneg Zimuske pokriv'o!

Jovan Grčić Milenko (1846–1875), rođen u Čereviću, umro u Beočinu. Pohađao je gimnaziju u Novom Sadu, Segedinu i Požunu, a studije

Rođen Stevan V. Popović (Čika Steva) 1846. Rođen Jovan Grčić Milenko 1847. Branko Radičević: Pesme I Rođen Petar Despotović Gavrilo Popović: Zabave za decu (prevod s

Rođen Mileta Jakšić Jovan Grčić Milenko: Pesme 1871. Rođena Danica Bandić Petar Despotović: roman Zanat je zlatan Milan Đ.

Rođen Radoje Domanović 1875. Rođen Branislav Cvetković (Čika Brana) Umro Jovan Grčić Milenko U Zemunu pokrenut drugi srpski list za decu Dečji prijatelj (urednici Aleksandar Kuzmanović i Mita

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

U Ženidbi Grujice Novakovića i Đerzelezu Aliji ponavljaju se reči kojima Grčić i Đerzelez izražavaju svoju nadmoćnost nad Novakom i njegovom družinom, a to i jeste najvažnije u ovim pesmama.

grohotom grohotom — glasno Grocka — varošica na dunavu, niže Beograda Grčić Manojlo — Manojlo Kantakuzin, bratanac despotice Jerine (a postoji i mišljenje da je to car Manojlo Komnen ili Manojlo

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti