Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Karakteristično je da u ovom periodu srpske književnosti javljaju se mnogobrojni humoristični i satirični listovi, najčešće sa političkim liberalnim i antiklerikalnim tendencijama, od kojih su neki imali i
1898), Čiča-Jordan (Mostar, 1903), Jeksikadžija (Mostar, 1904), Tri pripovetke (Karlovci, 1904), Skice (Mostar, 1905), humoristični spev, koji je sam ilustrovao, Čovekova tragedija ili bal u Elemiru (Beograd, 1907), Kir Geras (Beograd, 1908).
Kao pisac se javio u doba kada se osećala izvesna zasićenost sentimentalno-idiličnom seoskom pripovetkom, njegovi humoristični i satirični opisi malograđanskog života došli su kao jedna prijatna promena.
On je bio čovek od duha, prirodna i neusiljena duha, imao onu retku vіc comіca, pravi humoristični talenat. I jačinom svoga humora on zauzima prvo mesto u srpskoj književnosti.