Upotreba reči ika u književnim delima


Ćopić, Branko - Čarobna šuma

POZIV Rođena kuco, vrati se kući, neću te više, nikada tući! Moli te, kumi, tužnoga lika Vrebalov Ika iz Erdevika.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Ja sam dvorski sat! Cik-cak! Zgađen, Đorđe gurnu sto na njega, a ovaj pobeže pod susedni sto. Kafedžija Ika pritrča, uhvati ga za vrat i, kao mačku, izbaci kroz vrata njegovu vrisku, duže postaja na otvorenim vratima, pa,

Kafedžija Ika, gurav i ćosav dugajlija, uplašen pesmom zabranjenom od vlasti, poče da zapomaže i moli da pevaju drugu.

Njegovu viku niko ne prihvati. Kafana i dale trešti od zabranjene pesme i udaraca krivih noževa o vrata i stolove. Ika raznosi rakiju, zbunjeno i usiljeno se osmehuje, i u hodu nastavlja da viče: „Ječam žnjela Gružanka devojka...

— Gazda-Đorđe, vojska otišla u Prerovo! Sad mi je čovek javio. Aćim podigao bunu! — drma mu rame Ika. Đorđe jedva podiže glavu, gleda ga iz daljine, prazno. — Jeste. Čovek iz vlasti me izvestio da je Aćim podigao bunu.

Ostali su se malo opirali, pa se i oni s pijanim lakonoćavanjem izvukoše napolje. Ika pomože kelneru da pokupi čaše i priđe Đorđu da naplati račun. — Noćas ništa ne plaćam.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

A oni se tamo dosećaju. — Pomakni se, — vele joj — ženo, prekrsti se: sve te to Ika prevario. Kud se crkva prenosi!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti