Dučić, Jovan - PESME
On tka neumorno i neprestano. Sitni konci koje ispreda, izlaze iz njegovih grudi, iz srca, i njegovo tkivo postaje sve čvršće i sve lepše. Šuma je puna toplote i zvuka.
Crni šumski pauk znade li šta znači ta njegova umetnost? Znade li da ispreda zamku? Ko zna. Ali je nemoćan da se uzdrži imalo, da malakše i za trenutak.
Znade li da ispreda zamku? Ko zna. Ali je nemoćan da se uzdrži imalo, da malakše i za trenutak. Tako taj mali artista ispreda žudno iz svojih grudi, iz srca, iz bolnog i maglovitog sna i volje za stvaranjem.
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
Duge zimske noći ispunjene su pripovedanjem o čudima i nedosežnim lepotama: Tako se iz noći u noć ispreda paučina stričevih priča, pada po njima prah zimskih mjesečina i tajanstveno se iskri zrnje smrznuta sniježnog
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Tako je to išlo sve dok se kod nas nije unajmio u službu Veliki Jovo. Onda je počela da se ispreda velika priča oko našeg poredovničkog mlina, koja je doprla čak i do djedovih ušiju i pogasila sjaj oko njegovog
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Krsna slava, Markovdan: sofrom tamjan (tamnij biva oko uglova), a svijeća perasto žut zaperak ispreda; gosti sjede, pričaju (politika tema je), zgledaju se, šapuću (neko se i prekrsti); ključa šljivka: titraju plamenice
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
A mlin se vrti, peva i bruji, beskrajnu pređu ispreda vredno, namata klupko, ogromno sivo, na njemu ima stoleće jedno.
Pandurović, Sima - PESME
Neko je sa mnom! Srce burno kuca... Iz mraka noći tiho se ispreda Senaka oblik, tkanina odela I rita njinih. Noć postaje bela K’o velik pokrov.
Mladosti povest ipak se ispreda Kad proleti žbun i staro drvo koje, Poznata staza, vijugava, bleda, I draga mesta što žalosna stoje, I uspomene
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
nečega mitološkoga na sebi već i po tome što je pod nosem imala brkove kao devetnaestogodišnji mladić; Hezis, ona što ispreda konac, neobično je odgovarala mojoj srednjoj tetki, jer je ona i u životu umela ne samo da ispreda nego i da mrsi
Hezis, ona što ispreda konac, neobično je odgovarala mojoj srednjoj tetki, jer je ona i u životu umela ne samo da ispreda nego i da mrsi konce; a Atropa, ona što drži makaze da odseče dužinu veka, moja najmlađa tetka, bila je kadra i inače