Radičević, Branko - PESME
britku sablju siti, Neće biti sokolova oka, Niti pleća kô stena široka, Niti grudi kao sinji kamen, Kad udariš da isteraš plamen, — Mesto rasta, mesto omorike Buće samo trske i šibljike, Oh nevoljo, ao velji jade!
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
snasi svojoj, pa kako otide u dvor, odmah reče caru: „Ja ne ću s tobom hleba jesti, ako toga najmlađega sina ne isteraš iz dvora.“ Car je stane blažiti, i jedva je malo umiri.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Tola sede pored ognjišta, nabaca prošće na razgorelu vatru i sunu rakiju u vrelo grlo. Nisam zaslužio da me isteraš iz kuće, da ne platiš muku... I još stolicom zavitla na mene. Što me samo ne udari! Do pod miške nabio bih te u zemlju.