Upotreba reči izbrblja u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Ako, ako... Dobar je to čovek. Bar Crna Bara nije za boljeg saznala! — Dobar jest, ama nije svima! — izbrblja Ivan. Marinko upilji u nj. — A kome to nije? Ivan mahnu rukom. — Mani se, slave ti!...

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

— Šta je to, more, bilo ? Stojan dotrča k meni kao lud... jedva me pusti da ručam. Vazdan mi izbrblja koječega... Je li ovo doista od kamdžije? zapita on? prišavši bliže Gojku, razgledajuću dugu, crvenu masnicu.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

“ On ućuta. U besu koji i najrazumnijeg čoveka može da ošamuti, umalo da ne izbrblja kojoj je lepotici Abdere učinio svoju galantnu posetu.

„E, baš da znate!“, izbrblja se nepromišljeno, „sve sam to tačno znala“. Načinih zabezeknuto lice. „Njihovi sastanci održavani su ovde kod mene“,

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti