Upotreba reči izgubi u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Kad su se pustili, on se izgubi negde među drvima, a ni nju nisam video... Tek posle, kad su se ljudi počeli razilaziti, vratio se i on; al’ ona se nije

Obradović, Dositej - BASNE

Pravda da ova pravila niti su za svakoga, niti za svako vreme. Ko se vsegda boji da ne izgubi, malo će kad dobiti. „Audacem fortuna juvat: Slobodnog sreća pomaže”, vele Latini.

Razuman čovek niti je strašiv, niti pak preko mere slobodan. Ko bi rad da nikad ništa ne izgubi, mučno će što dobiti. Velika je različnost s razumom ili bez razuma što izgubiti.

A zašto? Beda ga znala. A raskolnik siromah krepko veruje da ko obrije bradu sasvim izgubi obraz i podobije božje, i ne sumnja nimalo da bog ne sedi na nebu s velikom bradom.

Počnu pojati. Ali što magarac zna što je slavujevo pojanje? On kaže da kukavica lepše kuka. Izgubi slavuj opklad, no uteši ga pastir govoreći: „Ne stidi se, mili slavuju za tebe je to veđe poštenje što se tvoje pojanje

Odjejanije kad se izdrpa i izdere bacamo ga u đubre; telo koje kad ostari, oslabi i izgubi svu toplotu krvi, ide kao zemlja u zemlju: za njih se toliko staramo i mučimo, a za slovesnost, koja u nami misli i koja

Pravedan i dobar čovek ako i štetuje i sve što ima izgubi, bog i dobri ljudi neće ga nipošto ostaviti. Usađeno je od boga u srce dobrim ljudma da rado žele poštenom čoveku u

Ako li (kako se često slučava) što ima izgubi, ništa mu ne ostaje nego sramotno ime. Evo jedan kratak razgovor nekoga staroga kapetana Raškovića, iz Golubića u

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Onda moj stric nemade kuda, nego ode u Valjevo, i kad je došao, Fočić mu rekne: „Jakove Aleksa je tražio naše glave pak izgubi svoju, no ja hoću opet od vašega odžaka da oknežim”.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— Ako je kmet! Što ti prezaš od kmeta?... De, ko izgubi da dâ polokanik rakije — prihvati treći. — Ama hoće da zanoveta. Znam ja njega...

Dvadeset pet! Dvadeset pet! Pupupu! Dvadeset pet! Iha, uha, Pupavac! Pupupu!...« dok se već ne izgubi van varoši. Ništa se više ne ču za Mojsila Pupavca — a dugo su o njemu razgovarali ljudi u dokolici svojoj.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Kad se ta žalosna četa izgubi u šumi, krenuše se i hajduci. Stanko se zadubio u misli. Njemu kao da poče malo-pomalo svitati.

Pogled mu se ukoči i zasta na samim vratima... Svi se okretoše i pogledaše. Jedna prilika zamače. i izgubi se međ debelim hrastovima... — Šta je? ... Ko to bi? — upitaše svi. Starac samo prošaputa: — Marinko! 12.

Na oči mu se navuče nekakav mrak; učini mu se da mu nesta zemlje pod nogama i kao da pada u neki bezdan... Onda izgubi svest i surva se s divana... Kruška mu pritrča. Prihvati ga da ga digne. Čuo je kako mu naglo srce bije...

On se koprcao, otimao — ne pomaže. Ona strašna ruka stegla vrat kao što menđeli stežu ono što među njih padne... Izgubi i glas, ruke mu se uzeše... Gledao je samo ukočeno, a ničim nije mogao mrdnuti...

Nijednog trenutka ne smeš zaboraviti na ovaj narod i dobro njegovo, jer kad se zakletva prekrši, onda se i duša izgubi. A ko jedanput dušu izgubi, taj je više ne povrati. Nema toga blaga koje bi moglo kupiti mira duši.

A ko jedanput dušu izgubi, taj je više ne povrati. Nema toga blaga koje bi moglo kupiti mira duši. Ivana su žmarci prolazili od ovih strašnih

Marinko se nasmeja. — To je otac! — reče on. — Ta ono... kad neko izgubi obraz — njemu je svejedno!... — To se vidi po tebi — dobaci mu Aleksa kao iz rukava.

Siromah Aleksa poče svest gubiti. Oči mu zaseniše od sjaja beloga dana... On se izgubi. — Aleksa!... Aleksa! — vikao ga je neko. On otvori oči i vide Marinka nad sobom gde se smeši. — ih, Aleksa brate!

Hteo bi da se otme, ali ne može... I on poče da se napreže, ali mu se nijedan mišić ne pomače... On izgubi svest... 19.

” Najedanput oseti kako zaseče oštar nož u snagu njegovu. On jurnu, smlavi Turčina pred sobom, ali klonu, i, kao, izgubi svest...

— Ali, ne!... To mi Stanko nikad ne bi oprostio!... Od mene će biti dosta što ću pripaziti na njega da se ne izgubi... Jedno mu samo neću dati! Neću mu dati da ode Turcima... Jer ako pođe, Hrista mi, ja ću ga ubiti!...

Što mi ne kažeš? I primače joj se još bliže, pa joj obavi svoju snažnu, mušku ruku oko pasa... A devojka izgubi pamet... I nehotice odgurnu njegovu ruku, odgurnu je gotovo besno... — Šta ti je? — upita je Stanko.

Dučić, Jovan - PESME

Ali kad se njegov glas ugasio i ruka malaksala, i kad je pošao da se vrati otkud je došao, on se izgubi u moru svog klasja koja je sam posejao, i u pomrčini šuma koje je sam podigao...

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Video sam da je Đorđe ne samo hteo, nego da je i morao da vidi. Pa i pomoćnik se izgubi. On htede da priskoči čiča-Đorđu, pa se obrte devojci, poče mlatati rukama i odsutno vikati: — Ta da, dabogme...

— Mora biti — reče Arsen — da je Burmaz zdravo mazio! Znaš, jedinica mu je. Đeda kao da izgubi strpljenje: — Čuješ, ti, more, šta ja tebe pitam?... Pitam ja tebe: kaži ti meni, miluješ li ti Anoku? To ti meni kaži!

I popa ona odmenjuje ondje gdje treba pisati, izvaditi kršteno pismo, i take stvari. A učitelj pored nje izgubi i ono malo naučnog nimbusa, jer Mara svrši sve naučne poslove kao i on.

Baklje prosuše još jaču svetlost na zaleđene prozore. Zvono udari nekoliko puta. Tutanj se izgubi u daljini, i nanovo sve bi tiho. — Vatra! — reče ona. — Vatra! — odrovorih ja. Nanovo ućutasmo.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Ja joj zato ni desetu ne verujem. — Ta neću, slatka, znam ja šta je tajna — veli ispraćajući gđu Gabrielu, koja se izgubi u mraku, proklinjući tu »svađu« zbog koje se gube suknje i hozlice.

Kao vetar proleteše ulicom i začas nestade i kola i konja i momaka i devojaka: i cveće i perje i kovilje, sve se izgubi začas u daljini.

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

Čekmedžijić je nemiran, jedi se, gunđa, ali ništa ne pomaže. Naposletku izgubi strpljenje, pa pozove na stranu Gledićku. — Molim vas, a šta je sa hiljadu forinti?

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

lepezu i ta sjajna blještava lepeza od bajoneta poleti napred kao ala; onda se, urnebesno prolamajući vazduh sa „ura,” izgubi negde u svome letenju da se ubrzo opet pojavi na samoj ivici sela B.

I još nešto: kao i otadžbinu i majku, čovek se boji da je ne izgubi, jer zna da bi je tek posle voleo. Dakle ne volim niti mogu da volim, jer ljubav traži celoga čoveka i poverenje, a ja

Onda voda izbaci i čoveka, koji pun užasa, zagušen nekim ružnim krikom, zamlatara nekoliko puta rukama pa se ponovo izgubi.

Tek kad uđe do ramena on se najedanput povi unapred i odmah zatim njegova se crna kosa sa širokim belim vratom izgubi u prljavoj peni talasa.

budite vrlo oprezni Ali oficir to i ne ču i malo posle, pošto odabra vojnike, izgubi se u jarugama... Toga dana odred ne krenu ni stope napred.

Ona sažaljivo otpozdravi pa se žurno izgubi u onoj gomili sveta šapućući brzo na uvo onom čoveku uz koga se pripijala...

Afrika

“ — porodica tražila da ili stupi u stranu legiju ili da se izgubi u kakvoj koloniji. „Samoubistvo nije bilo u pitanju i, uostalom, u to vreme ne bih bio u stanju učiniti ga; ja sam i

N. je mnogo polagao da se ne izgubi nijedan od ta tri dela deranove odeće. Sada kada su postelje bile razvijene, i on sam već u pižami, N.

Popović, Jovan Sterija - TVRDICA

“ Kako što izgubi, đipi, pak opet sedne, tako da smo mi okolostojeći neprestano mislili, sad će izdanuti... No šta ste vi, gospodična.

dajte mi togo čoveku koi moži da izgubi toliki novci na ovim vremenom, dajte mi, de! Siromah Janja, tvoju je sreću crno!

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Dovoljno je, međutim, da počne da gubi na karti, pa da polako svi klisnu, da ga ostave samog sa kirasirima, dok sve ne izgubi. Pa da se onda sam samcit, kroz prazne ulice Temišvara, vraća, kući.

Bilo mu je žao da sa njom i novorođenče izgubi, a pomisli i to da je bolje što je nema. Da ga ne gleda, u okovima, i da mu ne visi na vratu, sad, kad se rešio

Lajtnant Petar Isakovič, koji je uzimao Varvaru, video je samo ženu, lepoticu, koju se bojao da izgubi, na tom verskom pitanju. On je mnogo, zbog tog verskog natezanja, propatio. Krio se pri venčanju.

Bio je jedan od Slavonaca, u tom kraju. A kad bi se i njemu desilo da zastane, među baruštinama, pa da izgubi put, za trenutak, Isakovič bi slušao kako kuka, na konju: „Ajme mene – križopuće!“ Odmah zatim prisetio bi se i poterao.

Božič je ponavljao, kako je teško pogoditi godine žena, a lako u konja. Konj, kaže, kad zađe u četvrtu godinu, izgubi oba zuba, ždrebnjaka.

Gospoža Evdokija, međutim, dodade, jetko, da je prirodno da mlada devojka, kad upozna muškarca – kapetan kao što je – izgubi glavu, te i pamet da izgubi može.

dodade, jetko, da je prirodno da mlada devojka, kad upozna muškarca – kapetan kao što je – izgubi glavu, te i pamet da izgubi može.

Samo, Višnjevski je, kao mahnit, kad bi zaželeo neku ženu, bio gotov na to, da ne samo život, nego i sve drugo, izgubi.

Pavle za pokojnom Đinđom ne manje ot njega, Trifuna, slezi proliva. Sam samcit po svitu luta. Zar da izgubi i familiju i sladost ljubavi onih koje mutna Tisa nosi sa istoga splava i skele ko znaje kuda?

Izgubiše Serbi dištrikt beligradski i poaraše Turci vsju krainu, a ni Rakocaji nije bolje prošao. Izgubi Hungariju i ode Turcima, da jede gorak hleb izgnanika i suzom ga zaliva.

Živeće! Nego ono levo oko. To ga brine. Da ne izgubi to oko. A može biti i drugih posledica tog pada sa konja i udarca kopitom.

Pavle to nije znao. Vide još jednom Anu, upadljivo mladu, i bledu, u tom društvu, pa se, zatim, izgubi u gomilu. Idućeg dana, uveče, po providnom, letnjem, mraku, Pavle je uspeo, pomoću kozačkog kapetana Ukšumoviča, da

Teodosije - ŽITIJA

sećanjem na smrt umiraše, a od mnogog i neprestanog posta usahnu mu utroba, i oboli mu sa iznutricom slezina njegova, i izgubi svu mast, i tako neisceljivo oboli.

Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

Znači da je Žućo iznenada potjerao neopreznog Tošu, a ovaj, klisnuvši uz drvo, izgubi svoj dnevnik. Dnevnik je bio prilično oštećen.

ti je tamo gdje je đavo reko laku noć, tamo gdje se smrkne prije neg svane, tamo gdje čak i put zaluta i bez traga se izgubi u klancu iza mlina. Idite za tragom psećeg kneza Žuće, to je tamo negdje.

Nekad je imao buva, a možda ih i sad ima. Kad je kod kuće, rado sjedi na čičinom ramenu, a kad se izgubi, ne znamo gdje sjedi.

Prorok se izgubi u onoj rupi, a ja krenuh do Šarova. Siroti pas, dobro izbubetan, samo je cvilio: — Eto, nekom smijeh iziđe, kažu, na

Popa, Vasko - NEPOČIN-POLJE

ga traži na nebu Sakrije mu se u zaborav Ovaj ga traži u travi Traži ga traži Gde ga sve ne traži I tražeći njega izgubi sebe ZAVODNIKA Jedan miluje nogu stolice Sve dok se stolica ne pokrene I da mu nogom slatki znak Drugi ljubi

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Negde na dnu svega, ipak je bio strah. Ataman nije imao šta da izgubi: njega su već izbacili iz škole. A ti? — ćušnula mi se pod jezik moja savest. Šta bi ti mogao da izgubiš?

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Nju je ubila tuga, koju vreme nije moglo izlečiti. Po sve velika nesreća. Gospodar Sofra izgubi desnu ruku. Katica izgubi utehu, naknadu za neudes sreće.

Nju je ubila tuga, koju vreme nije moglo izlečiti. Po sve velika nesreća. Gospodar Sofra izgubi desnu ruku. Katica izgubi utehu, naknadu za neudes sreće.

Bludeo je tako godinu dana, sve na jednu formu. Vratio se kući, a nijednu nije isprosio. Otac već izgubi svu nadu. — Šta je, sinko? Još nisi ništ’ svršio? Bogalji se oženiše, a ti takav momak.

) — voditi računa o onome što ne sme da se izgubi iz vida rešt (od nem. Arest) — zatvor, haps reštauracija, restauracija (lat.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Motao se i pre na Rajni; malne izgubi glavu u jednoj seči, pri utoci Dunava; poslaše ga zatim u Italiju, mada ga brat oženi, mada je imao decu, mada nije ni

krilu, sa mogućim iznenađenjima u Vestfalu, priznao bi da će imati teškoća i da će, na žalost, morati da nevinost izgubi i Nasau.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Za trenutak potpuno ga napusti lažna veteranska sigurnost — i sasvim izgubi glavu osećajući kako se vraća u svoju školsku klupu, preplašen, povređen i uzbuđen do krajnjih granica.

je na svojoj znački nosio neki važan istorijski datum za njegovu zemlju, a Amerikanac ime i prezime, da se slučajno ne izgubi u Evropi. Verovatno je bio gost nekog kongresa ili simpozijuma. Bili su to vrlo fini, učtivi ljudi.

neprimetnom prašinom, starci čekaju svojih pet minuta, onaj čas kada neko od zanesenih vozača prebrzo uđe u krivinu i izgubi vlast nad kolima. Tada kroz njihove zakrečene vene prostruji nešto nalik slatkom uzbuđenju; mešavina jeze, straha.

Nije mu odavno bilo toliko lepo da posle ljubavi potone u san, u ništa, da potpuno izgubi predstavu o vremenu. Nije stigao ni da se tušira, a kamoli da popuši obaveznu cigaretu. To je, dakle, to!

Ponekad se viđaju da se dogovore oko otplate kredita. Nikome ne otkriva da mu leva ruka pokatkad trne i da često izgubi dah. Jednog jutra, sredovečni begunac se ponovo budi u svojoj staroj bračnoj postelji. Doručak je na stolu.

grad mu je otvoreno stavio do znanja da nikome nije potreban; poklonio mu je energiju očajnika koji više nema šta da izgubi. Umetnike ne uništava beda; pre bi se moglo reći da je za njih smrtonosna udobnost.

Ta misao je potpuno porazi i ona izgubi bilo kakvu želju za otporom. Za to vreme muškaraci su obavljali svoj posao, kao da se radi o najobičnijem dranju kože sa

Matavulj, Simo - USKOK

Šaptalo se: — Ono je drago Jokov, knez njeguški, onaj što je dosta jada zadao Vrancezima, što izgubi starijega sina u boju pod dubrovnikom, a drugoga sina u četi!

— nastavi Stevo. Od prve je oborio iz puške jednoga, pa iz ledenice drugoga, pa zagna jataganom, te nam se među njima izgubi ispred očiju. I to učini, te brzo uzesmo i taj šanac, jer naš grlati pop viknu: „Ha, crn nam obraz, pogibe Joko Dragov!

Najposlije izgubi san i poče vehnuti, a o svome tajnom stradanju ne pomenu ni vladici! Krcun ga zateče na odmarači, sjetna, zamišljena.

Janko nemađaše mira, jer ljubljaše Milicu svom silom svoje mlade, napaćene i čiste duše, a izgubi nadanje da će se ona njegovom nazivati.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Čim lirske miline nestane, izgubi se i čarobnjačka pesnička moć, raziđe se obasjana magla kroz koju se naziru ljudi i predeli.

U tome je njegova prednost — uvek je na svome, ali tu je i opasnost da vizija, s vremenom, izgubi snagu, oštrinu, svežinu otkrovenja.

Parodičnost i slobodan polet imaginacije omogućile su jakim rimama da dođu u pogodan kontekst, da se izgubi nešto od njihove težine, i da se, kroz igru rečima, dođe do pesničke igre.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Pošto mu je brat svrgnut sa episkopske stolice i bačen u zatvor, on izgubi mesto, napusti Erdelj i 1680. ode u Vlašku, na dvor kneza Šerbana Kantakuzina u Bukureštu.

decembra 1801. godine. Mitropolit Stratimirović objavio je narodu njegovu smrt: »Cerkov svjataja naša izgubi v njem učenago i zasluženago svjaščenika, obščestvo dobrodjetelnago čelovjeka...« BOGOSLOVSKI RAD.

Karadžićevu ideju, Đuro Daničić pisao je 1847: »No u današnja vremena rijetko može ko postati književnik, a da ne izgubi mnogo od svoje narodnosti, osobito u nas Srba, — pa i s ovu i s onu stranu Save.

Kako narod izgubi te tri svetine, on izgubi i svoje ime.« Shvatajući tako narodne običaje, on ih je još vrlo rano počeo prikupljati, i

Kako narod izgubi te tri svetine, on izgubi i svoje ime.« Shvatajući tako narodne običaje, on ih je još vrlo rano počeo prikupljati, i to opet po savetu Jerneja

Tada dođe u Turin, prestonicu Pijemonta. 1859. preseli se u Florenciju. Oko 1861. godine potpuno izgubi vid, koji mu je bio oslabio u mletačkom tamnovanju. Dočekavši da doživi 1871.

Milićević, Vuk - Bespuće

On se trudio da ne misli ništa. Tek samo jednom natisnu mu se misao: „Kuda ja to, do đavola, idem?“ i izgubi se u onoj lomljavi i metežu.

začuje se još jednom ispod prozora njegovo kašljanje ili kako odzdravlja svojim pogrješnim naglaskom, i sve se to najednom izgubi i u kuću se vraća stari mir.

I oboje se osjećahu teško i neodlučno u času kad se moradoše rastajati. Kad je izgubi s očiju, on iđaše lagano, s oborenom glavom, s očima punim njezine slike, s ušima punim njezinog smijeha i riječi.

glasom nego prije, bez ikakve promjene u raspoloženju i bez veselijeg izraza na licu, i zatvori lagano vrata za sobom i izgubi se.

Radičević, Branko - PESME

26. De si, Mikle, de si sada, Kud se dede i izgubi? Kakvi tebe jad savlada? Da l' te divlji zlotvor zgubi, Da l' te degod živa krije? — A sve jedno, tebe nije! 27.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Odgunđa stric kako baš ni „mjesečari“ nijesu bogzna koliko pametniji od pijanaca pa se brzo nekud izgubi. (— Ode da spava — primijeti Petrak.

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

A znaš gde živiš, i znaš kako se ime u ovoj zemlji brzo izgubi! Hasanaginica se držala običaja... HASANAGA: Pa joj do tih običaja stalo više nego do ranjenog muža?

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

— A ti, gazda, čekaj; eto mene sad, odmah... — E-e-hej! — rastegnu on veselo i izgubi se u noć. Stojan kao da se uplaši od njegova nagla odlaska, jer se i on brzo diže i pođe za njim, ali se opet vrati,

Idi. — Eh, ljutiš se ti! — potvrdi on udivljeno i, prebaciv motiku preko ramena, ode. A kad se on izgubi, ona brzo, silom i, kao braneći se od nečega, okrenu se i uze motiku, da opet produži kopanje, šapćući u sebi: — Laže

Cela je zemlja vlažna i mrka. Pokatkad proleti jato gavranova, ali ne grakće, već samo šušti i brzo se izgubi u mrku daljinu i maglu. A magla se polako i razvlačeći diže... Jesen. Da, da! Ali tada ne beše jeseni.

A na glavama im velike, tople šubare. Svaki s obe strane vodi po nekoliko unučića, pazi da se koje ne odvoji, izgubi, i ućutkuje ih kad se posvađaju među sobom. Još izdaleka zamiriše tamjan.

“ Pa jedva ako se izgubi u jeci zvona i prangija što jednako napolju gruvaju, te se smrznuta i gola zemlja potresa. Naforu nikako da dobijem

— Ja? Ti? — trže se i zaradova. I na njegovom, ne suvom već podbulom licu izbi osmeh, radost; ali se to brzo izgubi. Obuze ga stid.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Još se izreče te kaza kako mu je car rekao da, ako je izgubi te dođe u careve ruke, nikad je više neće imati. Poslije večere duže razgovarahu, pa onda njemu i ocu namjestiše tu da

Onda se berber ne bi nako patio. Tako su se oni tude razgovarali do pred zoru. Kad se zora ukazala društvo se otalen izgubi.

Đavo reče: — Krivda! I tako dobri izgubi stotinu cekina. Ali se opet oklade u drugu stotinu, pa i u treću, i po osudi đavola koji se različno pretvarao i pred

Ali se opet oklade u drugu stotinu, pa i u treću, i po osudi đavola koji se različno pretvarao i pred njih izlazio, izgubi dobri sve tri stotine cekina, pa potom i konja. Onda reče: — Hvala bogu!

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

Eno ste mi i pero zabacili. SOFIJA: U fioki je. Ostavila sam ga da se ne izgubi. MAKSIM: Tako. Tražim, da poludim. SOFIJA: Zašto me nisi pitao? MAKSIM: Dakako!

Zar niste čuli, da je čovek čovekom... MANOJLO: Samo čerez razumnu dušu. DOKTOR: I moj razum da se izgubi? Ko je ulazio u sobu. ISAJLO: Niko, nego nam je jedan čovek kazao da se neki provlačio kroz prozor.

) ISAJLO (Manojlu): Vidiš, kako smo ga zabunili. Mora da ućuti. MANOJLO: Opet je dobar čovek. drugi da izgubi razum, izeo bi se od muke, a kod njega je svejedno, ili imao razuma, ili nemao.

A, ovo treba da prestane. Novac je u kući vatra. Nemir, briga, nespavanje, jesu sljedstva ovoga. Ko oće da izgubi spokojstvo, neka samo novaca zeželi, pak će mu se namera ispuniti.

Lalić, Ivan V. - PISMO

pevuši mu značenja skrovita, A napev zujanjem zlate rojevi Pčela što bile telo su Melise — Pa prekid trake, napev izgubi se... Godine tvoje, neki brojevi Nepovezani u čitko saznanje: I mrak u meni tvoje je imanje. (20.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

da kupi kartone za Švajcarsku, a usput mu kaže da se nigde ne miče iz kafane „Grande Oriento“, inače će načisto da se izgubi jer ne zna ni jednu reč ni jednog stranog jezika na svetu.

Sistem Ivica i Marica. Čitavu stvar ću jednoga dana, ako ne i ranije, patentirati pod šifrom „Kako da se čovek ne izgubi u životu i ti fazoni“.

Niko, naime, ne sme da se podževelja sa svojom mačkom; jer, ako je slučajno izgubi —koga će da šlepuje na doček? Kad smo već kod mačaka, dozvolite da izvedem i jednu omanju literarnu kristijaniju i

Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

Ja ću starcu toliko lagati, dokle najposle ne izgubi razum. MITA: A devojka?... ALEKSA: Ona ga nije ni imala. MITA: Ja najvolim kratak račun.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Grabljivca tako okupa vir, ne stiže jagnje, izgubi sir. Smije se baka vedra ko dan, ostavi oblak, i skoči van. „Unuče dragi, sila si, znaj! Ovamo brzo, ruku mi daj!

Mamila gospa noćnika smela na meki ležaj, na slatka jela, i najzad mačak izgubi glavu, dade slobodu za mašnu plavu, za čanak mleka i topli kut, savi se leno pod svilen skut.

“ Od toga dana delija stara izgubi slavu mudrog lekara, ruga se danas i vrana s koca kakav je lekar Joca. Čak je i krišom, niz mutnu reku, pustio

Talasima, niz polje zeleno, izgubi se momče neženjeno. Dobro znadem puteve dječaka, pošao je u godine burne, da potraži, s četom i barjakom, zlatno

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Sećanje je bilo kratko kao misao, pa se odmah sve izgubi u šumu topova i kara, topotu konjskih kopita, zveketu lanaca i oštrim komandama.

— More, zar im je stalo do jela sada! Levo krilo se izgubi u jednome kukuruzištu... Naskoro se pojavi na onoj drugoj strani. Pred njima je sada livada, te vojnici zastadoše.

Ali ostali odmiču, već su blizu obale i naglo se strmoglaviše u reku. Stroj se izgubi... Zapraštaše bombe i prašina se diže oko neprijateljskih rovova, odakle se pomoliše bele marame.

Ali za kratko vreme. Nailazi bataljon iz rezerve, prima zarobljenike i njihovu imovinu. Streljački stroj nanovo krete i izgubi se u šumi. — Neka komandir pete baterije kreće odmah! — začu se oštar glas komandanta diviziona.

Rojevi čelika su pištali oko glave onoga nesrećnika koji je besomučno bežao. Ali niko ga ne pogodi i on se izgubi među kukuruze da javi strašnu vest. Na našoj obali je veselo raspoloženje.

Sunce se izgubi među ševarom i svež vetrić pirnu sa Save. Otvorenih usta dišemo. Ali je još vidno... Rajko ječi i vapije za vodom.

Zvezda jedna prelete preko neba, pa se izgubi u mračnom ponoru. — Sad je neko umro — reći će jedan od vojnika. — Kamo da je samo jedan...

“... pa Radojku na nadležnost. Eto... Hajd u zdravlje! — i izgubi se iza šatorskoga krila. ALAL TI VERA, TOBDžIJA Legli smo obučeni jedan pored drugoga i pokrili se tankim ćebetom.

— Kad će početi? — U gluvo doba, kad počnu mrtvaci da izlaze. Ali moram da idem da odredim uloge — i on se izgubi iza šatorskog krila. — Eto, po ceo dan smišlja, i zbog toga je kod nas uvek nemirno.

Jedna njihova baterija u galopu nastupa drumom, dižući kao vihor oblake prašine, pa skrete nadesno i izgubi se u šumi. A nad šumom bleskaju šrapneli jedne naše baterije.

Zađosmo u jednu šumu i tu ostadoh ja kao relej. Oni zamakoše, izgubi se topot kona i u gluvoj noći stajao sam ja sam, kao kip na konju, u pustoj šumi.

— Vrati se na Savu, onda se okreni na jug, i teraj, teraj, teraj, pa ćeš pravo na Banjicu. Ona glava izgubi se ispod arnjeva i kola zaškripaše. Hteli bismo do Kalemegdana. Knez-Mihailova ulica pusta.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Sad pravo iz škole« pomisli on i podiže napred svoje velike sanjive oči. Beše već ušao u selo, pa gledaše da ne izgubi iz vida školu, koja se, sa svojim visokim dimnjakom, izdizaše malo u stranu od seoskog puta..

Od tada mu Gojko izgubi trag, i evo sad mu bi suđeno da ga vidi u punom sjaju gospodstva, u položaju od koga i sam po malo zavisi.

tužno za pogrbljenom staricom, koja se, oslanjajući se na dugačak štap, udaljavaše sve više i više, dok se sasvim ne izgubi iz očiju. XII Prva pisareva pohoda potom ne učini na Ljubicu takav utisak kao poslednja.

a pred očima joj tako svetlo, tako lepo, čarobno... Ne prođe ni mesec dana, a ona već izgubi pamet i predade se sva srcu, da je ono vodi... Ta ona je tako srećna, tako srećna!...

A ja... eh!... — Što bar ne dođe odmah po raspustu, da sediš s nama ovde ?... Nego tako... izgubi zdravlje... — Zdravlje!... A što će mi sad zdravlje... kome ono treba?... Njemu... je li ?... — Tebi, sinko, i nama...

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

— Jest, izgubićeš drugo oko, — planu govornik — pa neka oba izgubiš. Ništa to nije da jedna žena izgubi oči za ovako veliku stvar. To je sramota! Misliš li na dobro i sreću svoje dece?

sam iz Srbije doneo tamo nešto malo misli i nešto malo otrcanih ideala, što ih nasledih od starijih; ali se i to malo izgubi u toj zemljici, i ja se, kao hipnotisan, predadoh slatkom dremežu, pa mi to poče goditi.

Javno mnjenje dobi satisfakciju, a nijedna se više pesma mladog pesnika ne pojavi. On se negde izgubi i niko za njega ništa nije mogao saznati. — Šteta, mlad čovek! — govorili su. — Pa i nije bio rđav čovek.

Naučnik se borio, borio, pa se umorio. Savlada društvo i njega, savlada ga radi ugleda svoga, a naučnik se izgubi nekud. Niko o njemu ne ču ništa više. — Žalim ga, grešnika! — sažaljevaju ga. — Nije onako bio rđav.

Ta groznica trajaše dok se i mladi slikar ne izgubi, i opet umorno društvo, posle tolike borbe da bedu od sebe ukloni, produži svoje slatko dremanje.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Gospodin Mojsilo ode u S., dobije podatke koji su mu bili potrebni, ali izgubi pamet... zaljubi se. Zorka učiteljka nije mu izlazila iz pameti. On se vrati u svoju rezidenciju, ali drugi čovek.

Stade da mu se navlači nešto kao providan oblak pred oči, zastade mu neka težina u mozgu i grudima, celo telo izgubi onu običnu elastičnost i pokretljivost, klonu i postade mlitavo.

dok čita koji odeljak, on ga tako lepo razume i zna kao i svoju matematiku, ali čim pređe nekoliko odeljaka, već izgubi svaku svezu i red u događajima i licima.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Nema hleba, nema Cice, Pa kako da čovek ne izgubi živce! A lepo joj je rekla: „Požuri, nije daleko; Pazi na tramvaj, okreni se na sve strane; Danas nemoj kupovati

Ne stoji valjda još u redu? Sve pekare su odavno zatvorene... A eto, ni od korova nema Cice, Pa kako da čovek ne izgubi živce! Možda se okliznula, pa pala... Možda je zaboravila da Miti kaže: Hvala. ...

kiša — sad u vlazi Nešto pradavno nadolazi : Vetar duva, a detelina Uzvraća, mokra i nȅjedina; U neznanju — ko kad se izgubi trag — I sumrak se začeo blag. NOĆ POSLE KIŠE Noć posle kiše. Pomalo vetra.

Jedino su krivi zanimljivi, Pa nakrivite se zato i vi! ČOVEK I ZVEZDE Šta čovek treba da učini Kad se izgubi na pučini? Prvo neka utvrdi gde je U odnosu na sazvežđe Kasiopeje.

U takvu večer, između brda, Preplašen i nem, kao zver, Krapinac jedan izgubi smer Ostavši sam, bez svog krda. Gladan, pope se na divljaku Ali ne nađe voćku nikakvu! Zašto? Otkuda? Kako to?

Nekad sam sa njim bila srećna, A onda — celu stvar odnese vrag: To se desilo onog proleća Kad mu se izgubi svaki trag!” „Nas tri smo jutros, u osvit sunca, Uhvatile večnog begunca U kafani „Poslednja šansa”.

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Žali Ivan brata jedinoga: žalije mu vojvode Uroša no obadva da izgubi sina; žalije mu vojvode Uroša no svu zemlju što je izgubio; žalije mu vojvode Uroša nego oči da je izgubio, — dâ bi

puta; da podstrižem što je predugačko, da odlijem đe je prepunano; da pregledam u mladeži zube da se ruža u trn ne izgubi, da ne gine biser u bunište; — i da raji uzdu popritegnem, e je raja kâ ostala marva. Pa sam čuo i za vaše gore.

Mož obisti kad što hoćeš pričat: kad pričanju tvome pokaže se stvar sasvijem protivna pred oči, slast i silu izgubi pričanje, um se smuti, a jezik zaplete, — češće ne znaš što si htio reći.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

— Dobro, dobro. I ne mogući da izdrži, dok ne ode i ne izgubi se na kapiji, sav srećan, ponizan, čisteći oko sebe po svojim haljinama, a naročito cipele, i nameštajući jaku oko

plačnog, prekornog, što ga je dotle gonila, da se toliko pred njom ponizi i sav otkrije u svoj svojoj nagoti i time izgubi u njenim očima sve što je imao i brižljivo čuvao. Sofka poče osećati jak, težak bol. Čisto se pokaja.

A vi (žene) sada tamo po kući, spremajte i udešavajte! I žurno, kao bežeći od te tetkine kuće, a u stvari od Sofke, izgubi se širokim koracima. Ali o tome Sofka nije imala kada da misli. Brzo se ona pribra, diže.

Žene odahnuše. Znalo se da više neće silaziti, već će, ako mu što treba, odozgo naređivati. On se izgubi gore u osvetljenim sobama. Sigurno je pregledao postavljene velike, okrugle sofre.

Ćilimove i jastuke oboji i njima celu kuću, podove, zidove, ćoškove obloži, ispuni. Odmah se zbog toga izgubi ona oštrina uglova sobnih a negde i napuklost i otvori od vrata i prozora. Sve postade mekše, toplije i ututkanije.

— otpozdravi ga Sofka i osta svetleći, dok se on, odudarajući od alata, i nijajući se na njemu sigurno, jako, ne izgubi na kapiji.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Tvoja sablja a moja glava. Radiji sam da moja glava umiri svađu, nego da radi nje izgubi ih se još...“ „Momče, hoćeš li se zakleti da je sve tako bilo.

Dugo je Janko za njima gledao. Gledao je sve dok ih iz vida ne izgubi. Adolf se obrtao, mašući maramom. Kad već bjehu jedva na vidiku, Janko zamaha kapom, vičući njemački: „Zbogom otadžbino.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

), ili prenesenog značenja (Šapat kuću gubi; Da nije nade skupa bi užad bila; Kada orao izgubi krila, onda ga i pilad kljuju; Bolest na hatu, a ode na raku), ili saveti i uputi: kako valja živeti (Ispeci, pa reci,

— Zlo ni na vojsku ne gine. — Jedno se zlo iz drugog snuje. — Cić jednog čavla izgubi se ploča, a cić ploče konj, a cić konja konjik. — Klin klin tera, a malj oba. — Nijedno zlo samo ne dođe.

— Ne bi bilo dobro, da je uvek dobro. — Dobro se ne pozna, dok se ne izgubi. — Dobrome hatu sto mana valja, a rđavome jedna ne valja. — Onaj mi je brat koji mi je dobru rad.

— Ko žali klinac (uže), izgubi potkovu (june). — Ko tvrdo veže, lasnije driješi. — Tko veže, ne nateže. — Tko stara ne krpi, nova ne nosi.

— Nevolja svačemu čoveka nauči. — Nevolja je najveći učitelj. — Lanjskoj kiši kabanica ne treba. — Kada orao izgubi krila, onda ga i pilad kljuju. — Zla godina saterala orla u dolinu s kokošima zimu da prezimi.

— Mnogo zrna gomilu načine. — Svaka voda s potočića jaka. — Pade Pliva u Vrbas pa izgubi svoj glas. — Svaka voda k moru teče (ide). — Od mala malo. — U malo može biti dosta, a u dosta malo.

— Velike ribe (reke) male proždiru. — Na malu se ribu velika hvata. — Za malo se vele izgubi. — Veće prekreće. O LEPOM I DRAGOM — Lijepo je svakomu milo. — Sve je novo lijepo.

— Lasno se vjeruje što god se želi. — Što je žuđeno, sveto je i posvećeno. — Ko hoće veće, izgubi (i ono) iz vreće. — Ako ne možemo kako hoćemo, a mi ćemo kako možemo. O GREHU — Slađi je grijeh od meda.

Svaki Marko radi naopako, A naš Marko zlo i naopako. Svakom vjetru jedra ne otvaraj. Sve izgubi, a poštenje čuvaj, Jera blaga nad poštenje nema. Sve se znade što je i kako je: Svako djelo dođe na vidjelo.

vode zahvatio i tako više da bi načinio, ali ujedanput napuni se čanak vode, i mlijeko pomiješavši se s ostalom vodom izgubi se sasvijem. Skupi brke, sad ćeš putovati. — Rekao kosac gladan kad mu je u kašiku skakavac natrapao.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

Đavo reče: „Krivda”, i tako dobri izgubi stotinu cekina. Ali se opet oklade u drugu stotinu, pak i u treću, i po osudi đavola koji se različno pretvarao i pred

Ali se opet oklade u drugu stotinu, pak i u treću, i po osudi đavola koji se različno pretvarao i pred njih izlazio, izgubi dobri sve tri stotine cekina, pak po tom i konja. Onda reče: „Hvala Bogu!

poslušaju oca, pa kad zastrele starija dvojica, strele im padnu u dva grada; a kad najmlađi zastreli, njegova se strela izgubi, pa je stanu tražiti na sve strane, i nikako da je nađu; najposle nagaze na nekaku bunarinu, kad tamo — u bunarini

“ Otac mu se na to ražljuti: „Nesretni sine, što učini! Za što li izgubi moje blago bez i kake nesreće i bez i kake napasti?“ pa ga išćera od sebe.

Sveti Sava - SABRANA DELA

Čuvaj se, čedo moje slatko, da ne iziđeš iz nekog mog zaveta. Pa ako čovek i sav svet zadobije, a dušu svoju izgubi, koja je korist? (Mt. 16, 26; Mk.

Stanković, Borisav - JOVČA

pojavljuje se svetlost, promiču iznutra senke; s leva, pored stepenica, neko sa zapaljenim fenjerom pojavi se i opet se izgubi natrag. Spolja se čuje svirka samo ćemana, prigušeno, čežnjivo.

JOVČA (bešnje): Ovamo, bre! NEKO S FENjEROM (izgubi se opet levo iza kuće). MARIJA (iz kujne, zabuljena, držeći se rukama za glavu teturajući, smeteno se penje): Oh, evo,

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

No, malo-pomalo, črez dugo vreme lepo ti me učiniše, te izgubi[h] volju k svetinjičenju. Da nisam strašiv bio, te da sam kud u planinu otišao, ko zna šta bi bilo; ali sâm u planinu, —

Besposlen i lud ostavi ženu svoju, mladu i zdravu, ode, izgubi se i nejma mu ni glasa ni traga! Zašto da žena stoji šest godina zaludu?

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

E, ovo je za pripovist! Svi se čuđahu. Domalo se vrati Bukar. Sa konja je curio znoj, a konjik ne izgubi onaj vijenac luka oko vrata ni vatralj iza pasa! — A viteže! — viču mu drugovi. — Je li ja? Je li? Ja kâ velju...

— Ostavi me, molim te. Ona dvojica prevezoše Bakonju i on odjezdi uz vodu, daleko od sela. Odahnu tek kad izgubi pošljednje kuće iz vida i tek tada osjeti kako se preporađa. Navališe uspomene.

Pakosni Pinjata navlaš je odugovlačio i cjepidlačio, ali fra-Brne ne izgubi strpljenja, no je sve, čak i uvredljive riječi primao sa osmijehom.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Šaka tresnu po kesi a rezak cik dukata izgubi se u magli i tutnjavi... Kasnije se pita: Zašto mi je ruka mokra? Ruka gužva bradu, sve mokrija. Mokra je i brada.

Ni dobro veče joj nije nazvao. Ni oči mu nije videla. Mora da je izgubio na svinjama. Dešavalo se i ranije da izgubi, trgovina je to, a Švabe su vešte. Htede nešto da mu kaže, da ga uteši, ali se uzdrža gledajući ga nepomičnog i nemog.

Senka u jamici otvorenih usta. Kako je govorio, senka se gubila i opet pojavljivala. „Da mu se ne izgubi ime. Daje trebalo da nestane, on bi umro još u vrbaku na kiši.“ Mirisalo je Mokro vrbovo lišće.

Nisam, ima pravo, sve bih dao kad ne bi bilo istina.. Kako to ne znaš, slepice? — ...A pijan čovek izgubi pamet, pa priča onako. Svašta. — Ništa nisam čula. Rekla bih Ti. Sad bar mogu sve da ti kažem. — Sve možeš, je li?

Ej, krala Milana, velikog silnika, istera on iz Srbije. Pa kad ustav ukinuše... Te godine se ti rodi. Srbija izgubi slobodu, a Aćim dobi unuka...

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Dečak od čuda izgubi dah. Kraba je sad bila veća od najvećeg jastoga, i još je rasla. — Ja sam ona Zlatna kraba o kojoj si pričao!

Čak je i lovio samo onoliko ribe koliko je odnosio majci. Svi su se pitali šta jede, kamo odlazi kad mu se u visinama izgubi trag? On je ćutao. — Gle ti njega! I taj ti se pravi važan!

— Baš je glupa! — nasmeja se momak. — Ko je od rođenog života bežao? — U šumu talasa izgubi se vilin glas, a iz mora iskoči devet brodova kakvih ni, na tri debela mora nije bilo.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

) Umalo da Uzun Mirko od tog posla ne izgubi vid: dim sa ognjišta i sitan rad, više u mraku no pri svetlosti, zapalili su mu i kapke i zenice i da nije bilo nekog

Sad je, sluti, pred njim prva prava odluka: ako otkupi tu robu sa kojom ne zna šta će, može mnogo da izgubi ili mnogo da dobije. To ili je suština zagonetke koju treba da reši, sam prag neizvesnosti.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Al' da vam pustim na pleća gojna Tugu kad draga izgubi vojna, Taj teret ne bi preneti pregli, Svi bi k'o janjci morem polegli, Tuga bi moja u more pala Al' bi i mene sobom

Ti grobovi, Stari, novi, Oni sjaju Svakom naraštaju Kad se umlje u prošlost udubi, U tamnini da se ne izgubi; Kad se pustiš u davnine svete, U davnine i svete i klete, Da ti mis'o puta ne pomete.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Iza plota ukaza se glava nekog čudovišta, toliko užasna da im svima noge pretrnuše. Jedini Hipokrates ne izgubi prisustvo duha. „Ne plašite se!“, vnknu im on. „To je neki afrički majmun sa dugom kosom i psećom njuškom“.

Lišena svoje nekadanje političke hegemonije, Atena ne izgubi svoje duhovno prvenstvo. Svi koji se oduševljavahu umetnošću ili težiše za višim vaspitanjem i naukom pohitaše onamo.

“ Aristarhos mu ne odgovori ni reči, ali kad se pesnik izgubi u mraku, reče on samom sebi: „Jadni srećni čoveče!“ On nastavi da razmišlja, što je činio bez prestanka i da razgovara

nanjuši divljač, ali koji nema sposobnosti da je istrajno vija njenim tragom, jer njuška suviše levo i desno dok sasvim ne izgubi pravi trag. To jasno dokazuje ovo mesto njegovog spisa: on ima duhovitosti ali ne naučne vrednosti.

i uz primenu zakona ravnoteže koje je pronašao, nađe i dokaza da svako čvrsto i nešupljikavo telo, uronjeno u vodu, izgubi od svoje težine onoliko koliko je teška količina vode što ju je pri zaronjavanju potisnulo u vis.

Jedne večer iznenadi ih pri povratku gusta magla, a Isak izgubi stazu i zalutao bi da ga Hektor ne izvede na pravi put, i tako dođoše srećno kući“.

No majka ne izgubi svu nadu. Jednog dana reče svom sinu: „Livade i voćnjaci su ove godine poneli kao nikad do sada. Za seno dobismo već

“ „Prirodna jedinica mere“, rastumači mi ona, „ima tu odliku da ako se, bilo iz kojeg razloga, izgubi ili uništi, može uvek biti ponovo pronađena i vaspostavljena“. „Kako je to mogućno?

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

mračnog kupea koji otključa, prinoseći levom rukom svetlost ručne lampe do ključanice, zamoli da ne palim sveću, pa se izgubi. Tako ja uđoh unutra, zaključah se i očekivah polazak voza.

Pored mene promače krezubi student pa se izgubi u gomili. Ja stajah još malo i laka jeza razočarenja prostruja kroz mene, ali se brzo podsetih neurednosti poštanskog

— Eno osta kujnsko kazanče: vrati se, ponesi ga, boga ti. — Resimiću, bato, podigni tu čuturicu, vere ti, izgubi, vidiš, neka džukela. — Dobošar, zaboravi mi samo kočiće od velikog šatora!

Koliko Bogova, toliko otadžbina. Izgubi li se otadžbina, izgubljen je i svoj Bog, izgubljen je razlog da se živi. Prema tome: napadnuta otadžbina, to je napadnuta

A kad zatvori suprotna vrata i izgubi se, onda se mlazevi pohotljive pare još viju po paviljonu i drhte nozdrve i pucaju zglavkovi koščatih ruku

oko nogu, podmuklo probija za njim kroz onu gomilu sveta, da ga prati u stopu, pa se trudi da ga ni za momenat ne izgubi iz vida.

Na ulazu, baš na samoj kapiji groblja, udovica najedanput izgubi svest i pade u nečije ruke, pa zabuna oko toga da je povrate uveliča još više sveopštu užurbanost i uzbunu.

Svi smo ćutali. Paljba je bila sve brža. Naš streljački stroj je nastupao u stojećem stavu. Nekoliko trenutaka docnije izgubi se iza prvih kuća. Mi pođosmo za njim. S nama je išla i baterija.

A čim se advokat izgubi, on brzo uzima onu crkavicu i stavlja je u džep od prsluka. I tako stoji tacna preko celog dana, i advokati redom, jedan

njegovog kolegu komitu, koga je Iketa strašno odlučnog i do bezumlja odvažnog predstavio — jer se tu rešio ili glavu da izgubi ili istorijski zadatak da izvrši, — utiče, a on će se, kao što je već rekao, za sve što je potrebno lično pobrinuti, i

Tada mnogi poumiraše, a što ostade izgubi se bez traga, baš kako Gospod naredi, po mračnim gudurama, pećinama i šumama tuđinskim, te nestaše kao da nikad ni

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

što nikad i nigdje nije postojalo vjerovanje da dijete ima beskrajnu i besmrtnu dušu, pa da je kasnije, kad odraste, izgubi. Detinjstvo je puno beskraja i besmrtnosti kao uvala zapljusnuta vjetrom sa pučine.

Tako je to. Čim čovjeku slika smrti pred očima izgubi samo nešto od svoje oštrine, čim samo za trunak popusti neposredna ugroženost njom, on se odmah izbezobrazi, uzme da

Sasvim prirodno: tek postojanje jednog dobra daje mogućnost da se ono izgubi, a tek s ustanovom novca rađa se mogućnost njegovog krivotvorenja.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Odmah zatim beše mu prva briga da Đurica postane javan razbojnik i da, usled toga, izgubi svaku mogućnost za predaju. Istoga dana Vujo dozva jednoga svoga poverenika, dade mu nekakav nalog, pa se uputi u

Kosa mahaše za njegovim leđima, a on odmicaše sve više i više, dok se, na poslednjoj zavojici, ne izgubi. Đurica beše veoma uzbuđen, srce mu lupaše jako, i on se više ne mogaše umiriti.

— Hoću ja — odgovori pop, osvrćući se na Pantovca, koji već beše prošao. — Siromah Ilija izgubi detence... A ko ti je ono... valjad’ Pantovac?

Vidi se i konjanik, koji se spušta kosom, idući pred njima. Pantovac čekaše da potera siđe u dolinu, da mu se izgubi iz očiju, te da se oni neopaženi dohvate reke.

Kad Đurica uđe u Vujovu kuću i ugleda pred sobom dobro poznate mu crte stroga i odlučna lica, on ne izgubi ništa od svoje odlučnosti i prisebnosti, kao što je dosad obično bivalo.

— Dobro, dobro — reče Đurica, gledajući za njim, dok god mu se ne izgubi iz očiju u gustoj šumi. Posle desetak minuta Đurica razgleda svud oko sebe, okrete se istočnoj strani, pa zviznu

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Đavo reče: — Krivda! I tako dobri izgubi stotinu cekina. Ali se opet oklade u drugu stotinu, pak i u treću, i po osudi đavola koji se različno pretvarao i pred

Ali se opet oklade u drugu stotinu, pak i u treću, i po osudi đavola koji se različno pretvarao i pred njih izlazio, izgubi dobri sve tri stotine cekina, pak potom i konja.

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

Kada izgubi dugme na okovratniku on besni i psuje satima, pošto nije u mogućnosti da zamisli svoje prethodne postupke i odredi gde

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

“Vašington je,” - rekla je ona - ”baš kao Hajduk Veljko, bio spreman da izgubi život pri prelasku podmukle zaleđene reke Delaver, da bi u pravom momentu zadao udarac za spas svoje otadžbine.

Sve drugo izgubilo je za mene interes, ili mi je bilo suviše daleko da bih ga domašio. Strašna je stvar kad se izgubi oslonac koji čovek ima u sebi. Veliki ciljevi i težnje ličili su mi na balone kojima se deca igraju.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

A Lazo, uvijek veseo, pogdjekad izostane, pa, dok strepi da ga ne izgubi, dođe u najbolji čas; mladićki mu je osmijeh na ustima, i njena duša toga časa se smiri: gleda ga, i pokoj nastupa.

Pa zasve što je misao nosi daleko, jednako očima prati Lazu, a kada ga za čas izgubi s vida, pođe pored vrata. Čekaonica je rasvijetljena i svijeta je oko nje manje, a oni što su zaostali sjede i čekaju.

Djevojka gleda s vrata za njim, i kad ga s vida izgubi, čisto protrne. I htjela bi da požuri za njim.... Pa gleda u svijet po ulici ništa ne možeda je utješi; sluša kihot

Okupiše ih i, sprdajući im se, gone ih pred sobom. Ivo, iznebušen, postiđen, ne zna da se brani. Jelka se izgubi u gomili, a on pobeže u baštu. Prokazaše ga. Beše kažnjen oduzimanjem hrane i klečanjem za vreme celoga ručka.

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

ŽIVKA: Ju, ju, ju! Eto kako će i glavu da izgubi jednoga dana. ANKA (dolazi s lavorom i bokalom): 'Ajde ovamo u kujnu da te umijem. RAKA: Šta će mi da se umijem?

Ne vidim šta sam ja tu kriv, jer, naposletku, akta su akta; izgubi se živ čovek, te neće akta? A, naposletku, nestajala su i ranije akta iz moje fioke, pa nikom ništa, ali sad se

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

i izborom slika - sa možda najelementarnijim čovekovim strahom, i možda sa onim iz vrlo ranog uzrasta: da se ne izgubi zaštita, sigurnost što nam je daje ograđeni prostor.

Ćilimove i jastuke oboji i njima celu kuću, podove, zidove, ćoškove obloži, ispuni. Odmah se zbog toga izgubi ona oštrina uglova sobnih, a negde i napuklost i otvori od vrata i prozora. Sve postade mekše, toplije i ututkanije .

Jaka suprotnost stvara visoku tenziju, koja pokatkad navodi junaka da izgubi kontrolu nad samim sobom. Tada postupa neočekivano, pa i nerazumno; pogibeljno po sebe koliko i po bliske ljude.

Romanopisac, po Bahtinu, ako ne želi da izgubi „jezičko tlo proznoga stila”, mora ostati „na visini relativizovane, galilejevske jezičke svesti”.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Pitao sam i tamo i amo: Ko izgubi taj adiđar mali? „Šta, adiđar? Čudna adiđara!“ Tako su me mnogi ismejali. Susrete me jedno momče mlado — Sa čela

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

SARA: To će biti šarmant, to će biti komi fo... A gle, moja Fineska, o beštija jedna, da se samo ne izgubi; ja je moram ići tražiti.

Miljković, Branko - PESME

Svi puze il lete, al malo ko brodi Gordijim morem opasnoj slobodi. Dan je u sebi noć, a sunce pali. Izgubi put ako putovanju smeta. Ah što je lepo i opasno: cvetradicveta!

tamo gde je gledam ili tamo gde je još nema ili tamo gde se srce ispuni peskom i zaboravom Šta reči znaju o vodi koja izgubi sve što nađe koju volim da dokazujem koju želim da učinim stvarnom a da je ne zaustavim a da je ne povredim?

Krakov, Stanislav - KRILA

Zvizne pokoji zalutali kuršum, ali se i njegov već od dugog leta otupeli fijuk izgubi brzo. I zato se sad oni pokazuju smelo vrh isprskalih kamenih ploča, pod kojima su noćas zgureni drhtali od mraza.

Osetio je i Duško ovde u šatoru kraj već pijanog Rusa. Na licu mu nije bilo večitog osmejka. Uvek se ponešto ostavi, izgubi. Uvek po jedan rastanak, i uvek po jedan bol. Ujutru se Duško krenuo za front. Ostavio je stanicu i Ruse kraj nje.

Petrović, Rastko - AFRIKA

“ — porodica tražila da ili stupi u stranu legiju ili da se izgubi u kakvoj koloniji. „Samoubistvo nije bilo u pitanju i, uostalom, u to vreme ne bih bio u stanju učiniti ga; ja sam i

N. je mnogo polagao da se ne izgubi nijedan od ta tri dela deranove odeće. Sada kada su postelje bile razvijene, i on sam već u pižami, N.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

ce najedanput oseti zbližen sa svima ličnostima koje ga okružavaju, odnošaji odmah postanu nekako bliži, iskreniji, izgubi se ona svakidanja ukočena uzdržljivost i etikecija, a nastupi neka srdačnost: s čovekom, s kojim nikad reči u životu

; kažite da ću streljati svakoga desetoga iz ćuprijske brigade, ako ona da povod da se izgubi bitka. — Eskadroni odoše, a đeneral je još dugo i dugo praskao i ljutio se.

— A ja idem da naredim prvima da se krenu. Komandant sa svojom pratnjom izgubi se u kukuruzima, a mi pođemo napred. Prođemo kroz selo Mrsolj. Ono je još gorelo.

Đeneral progunđa nešto, major pripasa sablju, obrnu konja, obode ga i brzo ce izgubi u šumi. To je bilo oko 9 časova izjutra, a oko podne valovita Morava već je nosila mrtvo telo majora Steve

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Navodi se još okrenô, Kô da veli: S bogom, rode! P’onda ode, p’onda ode Putem vala, strujom vode, Izgubi se tako brzo, Odnese ga voda mutna; Iz tvog oka suza kanu, Kao neka tužna slutnja.

Teci pesmo, potočiću Porušena nada, Izgubi se u pučini Opštih, večnih jada! LXIX Nešto si reći htela Kad više nisi mogla; Usta ti behu nema, — Al’ suza ti

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Ali umesto da mi se izgubi iz vida, ono kao da postaje sve upadljivije. Gledam onda na suprotnu stranu i, začudo, svi mi predmeti izgledaju

Zviznuše korbači, zatakaraše konjske kopite po drumu, svitnuše potkovice, i cela se masa izgubi u oblaku prašine. Razrogačenim očima posmatrali smo vihor, koji je leteo u pravcu varoši...

U jednom trenutku zastao sam i pogledao je u oči. Ona saže glavu, ramena izdiže i lice joj se izgubi u pelcu. — Vi ste nešto neraspoloženi? — Ne! — Znam i razlog zbog čega...

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

A kako ćeš i ti vreme provodit svoje? Kao i grlica kad izgubi svoje. Vidiš, ptica žali, neće da poje Kad se liši bedna ljubavi svoje.

Bože! Da l’ će se sad neuka izdati grud? S plavom ona kosom otrči brzo k’o vila I za tili je čas oko izgubi za žbun. S crnim okom ona potrči, pa se okrene. O, ne varaš se, srce, ako s’ i vara oko!

svoj ili posve ili većom stranom ispuni, opet koliko toliko utehe — al je neizlečima rana kad mlad narod mladog genija izgubi, koji tek što zrakom na njega sine odma i premine, kao što ga je rod srpski i ceo narod slavjanski izgubio u Pavlu

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

— zagrmi, sunu u sobu, izleti s puškom i, u trku, posrćući, izgubi se iza kuća. Stevica poblijedio, pa drhće kao prut. Oči mu se ukočile od straha. Puška grmnu, pas skiknu! — Tako!

— O, majko moja! O, sveti moj oče! — jauknu od radosti Simeun, udari glavom o oltar, pade, i jedva se diže, pa se izgubi u mraku. Mićan pregleda još jedanput kotao.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

za ocem, oplakuju ga, idu mu na grob, a on, prestrašen i najviše uplašen babinim strahom da sada sve ne propadne, ne izgubi se, naročito za nj, Mladena, da neće moći, mali je, nejak, da zastupi oca u dućanu, bude kako treba, izdrži, — gledao

dete, ne bi ustručavali, ne dolazili da trguju, bojeći se da se Mladen, kao svako dete, kadgod ne prevari, potroši, izgubi novac od pazara, pa posle u tome i oni ne osete se kao krivi, što su trgujući, dajući mu novac, time dali i pružili

Niko nju ne vide da ona, otkako umre otac Mladenov, pa ni prilikom same smrti, pratnje, posrnu, izgubi se. Još manje da, kao svaka mati za sinom, pa još jedincem, klonu, pade, od bola leže u postelju i bar začas zaboravi na

Zar se malo puta dešavalo da tako čovek dobro, kao što treba, ide, vlada se, pa odjednom se izgubi, propije, prolola, izgubi se. Ali sada, ovom Jovankinom udajom, kao da je bio položio neki ispit.

Zar se malo puta dešavalo da tako čovek dobro, kao što treba, ide, vlada se, pa odjednom se izgubi, propije, prolola, izgubi se. Ali sada, ovom Jovankinom udajom, kao da je bio položio neki ispit.

udaljene tetke i strine, većinom udovice, ono malo uštede, gotova novca, strepeći da drže kod sebe to, da se ili ne izgubi, ili ne opaze sinovi im pa uzmu, počele su da k njemu donose i ostavljaju na čuvanje.

da ga odobrovolje, da ga kao uvere kako oni, što od njega traže novaca, ne traže zato da njega ostave bez novaca, on da izgubi, zato su davali i veći interes, pristajali na gore uslove nego što bi kod drugih našli.

I kao stideći se, kao da je on svemu tome kriv, čineći se da ne vidi Mladena, ubrza i pre njega savi u ulicu i izgubi se u kapiju. Na samoj kapiji njihovoj Mladen, kao uvek, zateče muža joj.

Ova moja ništa ne može. Vidi ga pa odmah glavu izgubi. Ide, radi, a ništa ne vidi. Toliki darovi, vezovi, stoje, a ona samo se smeje, trči i peva kao luda. Tako i ona.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

— V. Mitsko bilje. V. se baje preko kravljih leđa, da bi krava imala mleka (SEZ, 32, 1925, 425). Ako krava izgubi mleko, onda joj se v. mažu sise (ZNŽOJS, 7, 1902, 181), ili se stavlja na vrata od štale (іbіdem, 180).

mladi »karanfila, da se ne karate«, Vrčević, Pomanje, 31; TRĐ, NNŽ, 3, 118). Kad se kakva stvar izgubi, treba namazati krpu karamfil-jagodom i baciti je na ono mesto gde je stvar izgubljena, pa će se naći odmah (GZM, 1907,

Ćipiko, Ivo - Pauci

Maša ne odgovara, otupila je velika, neiskazana slast... Nasmijana, gleda mu pravo u oči, i rukom ga pridržaje, da ne izgubi s vida tih očiju... I spojiše se pogledi i u slasti izgubiše se... — Što veliš, Mašo, za popa?

—Ali biće troškova! —Pašće na onoga koji izgubi... A da bih i htjeo da pustim, ne mogu, dao sam u ruke advokata. —Što? Ta neće, sreće ti, advokat radi toga doći?

Iliji žao krave, njegova je, dao je lani steonu Vojkanu, na po, dobra je; ako je izgubi, izgubiće s njome i njen porod za napredak. „Nije druge, treba naći advokata da odbraniš svoje!

Tako debeli fratar zadovolji se da se gega po odgojku, misleći neprestano na probavu. Ali kad ga društvo izgubi s vida, leže ispod drveta u hlad da bar opočine dok bar probava traje.

kao prikovana na mjestu, gledajući za Radom kako se u suncu žuri, visok, vitak, rekao bi bezbrižan, — dok ga s vida ne izgubi. Gazda Jovo, oko deset sati ujutro, sišao je iz kuće u dućansku pisarnicu.

Hoću, viruj! — Prodaćete, a muž mi se za vas krivo kleo... Ne spominjite se... Patija, patija i dušu izgubi ja, sve za vas, a sad ćete ga nemoćna i betežna na put baciti!

A parobrod odmiče. Ivo još uvijek razabire tužno Marijino lice i netremice gleda u nj, sve dok ga ne izgubi iz vida. A onda još ostade kao ukopan na mjestu brišući suze i gledajući dim što se po voljici vjetra rastrgan vraćaše

— Pođimo na bal! — veli joj, samo da kući ne pođe, da je s oka ne izgubi. — Ne smijem od brata, — odgovori djevojka. — Slušaćemo muziku izvanka! — Ružna je noć. Vidiće nas ko.

Kao da se odvojio od pučine; razlije se oko čamca; ser do njihovih nogu, a vraćajući se kotrlja za sobom pijesak i izgubi se u moru. A u isti čas iz morskoga promora ču se mukli šum. — Počela je plima; noćas će punut' južina, opazi starac.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Čovek izgubi volju da s njom ima posla. Dok je oslobodi one ljuske, žela ga ostavi. Hteo sam da kažem: Pa, zaboga, Kirča, danas je

shvatili otkuda je došao taj silni potres i kako je bilo moguće da jedan tako staložen i razložan čovek do te mere izgubi razum zbog jedne ženske. Verujem da mu je Janja bila prva žena, ali zar je to, zaboga, razlog?

Da je čovek bez svoga doma, da mu je svejedno živeo ovde ili tamo, pa će mu isto tako biti svejedno dobije li ili izgubi bitku sa Brzanom. „Ne volim šaljivdžije.“ O Dadari ništa nije hteo određenije da mi kaže.

kako će, posle svih milošta koje mu bude pružila, taj golemi trapavko postati užasno ljubomoran, sve iz straha da ne izgubi takvo blago. Ljubomora će ga učiniti sumnjičavim i opakim.

Ilić, Vojislav J. - PESME

Ko svakog s radošću prima, Taj s teškom dosadom, najzad, i leđa okreće svima, Jer ljupka spoljašnost tada pred nama izgubi cenu Kad čovek obmanu pozna i pustoš oseti njenu. Sinoć sam došao dockan. (Zašto bih istinu krio!

On je napirô snagom, al' spasti nije se mogô, Dok najzad izgubi smisô. Jedino posle se seća Holuje i kmetske žene i njenih punačkih pleća. I kravar pomenu Boga...

Najposle ukrsti oči, Kad vredna kmetica poče da hladnu rakiju toči. I sasvim izgubi pamet. „Kmetice!“ reče joj smešno, „Kako se, onako, imaš?“ I onda podmignu grešno.

A to joj bejaše dosta, Te prema veselom Kići toliko stidljiva posta Da se izgubi čisto. Kad Kića podiže oči, Ona se zasmeja naglo i onda na noge skoči I zgladi vitice rukom...

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

ostaše nepoznati i neupotrebljeni, a Đordano Bruno, koji je stao uz Kopernika i učio da i van naše Zemlje ima života, izgubi svoj vlastiti na lomači. „Bez prolivanja krvi“, kako je glasila blaga osuda inkvizitorskog suda.

Ali kad prozvižda prva lokomotiva pored Dalja, izgubi ta radnja svoj izuzetni položaj. Moj otac, realan i dalekovidan, lati se, ne zanemarujući svoju trgovačku radnju, u

No sjaj joj se pri tom niukoliko ne menja, jer što ona izgubi, zgušnjavanjem, na veličini, toliko dobiva na intenzitetu svoje svetlosti: zato njen celokupni sjaj ostaje nepromenjen.

Stanković, Borisav - TAŠANA

(Sluzi): Idi! Šta stojiš? Idi, nađi ga, dovedi, da se ne izgubi ili se gde ne uvali u blato. SLUGA (odlazi). TAŠANA (uzima metlu, đubrovnik i polako, pogureno ulazi u Paraputino

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Eh, Bože! mislim što ne mislim. Nisam to ja. Ali je istina da sam izgubila strpljenje, a to je kao da čovek i pamet izgubi. Za sve treba strpljenja. Valjda će mi opet i doći.

Za klavirom, jednoga dana, Josif dobi udar u mozak. Izgubi govor, i skoro sasvim oslepi. Kao što se malenoj lađici u burnim valovima samo jarbol pomalo pokazuje, tako je u

I kako je svako imanje nesreća, Nata izgubi svaki zdrav pogled u život. Fantazira dalje: „Prosci će obijati vrata, a ja — malo se poigrati s njima, a, bogami, ne

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

se na njega buzdovanom, i za nekoliko magnovenija grdna ova zverinja sasvim umrtvljena bude, za koje vreme devojka mu se izgubi.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Žalosno je po koji put pogledati tu decu osuđenu da uče latinski. Sa njihovih se usana obično izgubi osmeh mladosti, sa obraza im iščezne rumenilo, u očima ugasi sjaj i mlado im se čelo izbrazda.

Ćebe se ne može pojesti, morali ste ga vratiti. Druga je to stvar, recimo, porcija. Vojnik odista porciju češće puta izgubi, ili mu ukradu. — Da, porcija, to je druga stvar!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

To je isto kao da očajnik baca poslednju paru na kocku, ili da dobije, a ako izgubi, da izvrši samoubistvo. Pa da... ništa nam drugo nije ni ostalo. Skrpili su nekako dva puka pešadije.

Ali to je već bajka... Odnekud sinu sunce. Kao majčin osmeh. Ali se ubrzo izgubi među oblake... Sada je četiri časa. Valjda nećemo još dugo. Moj posilni brekće iza mojih leđa, te sjahah, da uzjaše on.

Nikad da smrkne, i da se jednom već stane. Vojnici sve više posustaju, i već naprežu poslednju snagu. Niko ne sme da izgubi vezu sa svojom jedinicom, jer gde bi je našao po mračnoj i pustoj noći.

Zar ovolike muke preživeli!... Gospode! Grr-u! Odlete ka varoši... Valjda neće više. Vraća se. Ode malo desno... Izgubi se u magli. Svima laknu. Raspitujemo se gde pade. Kažu: među pešake. Ima dosta ranjenih.

Jedan zrak kao izvidnica pređe preko nas, pa se izgubi na pučini, koja se prelivala u raznim bojama. Uputismo vojnike na put, da nam kupe smokava i pomorandži.

Petrović, Rastko - PESME

I obnovljeni estetika mora poći od njih, ako misli da ne izgubi ni jednu strunu lepote. Evo nas opet u naturalizmu! uzviknuće neki. Hvala Bogu!

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Neka ga više ništa ne pita! Ljutito mašući repom riba se izgubi iza stene, a Sedefna ruža se obrati meduzama. Ali, meduze nisu imale ni volje, ni vremena za priče o Gornjem svetu.

Nakon seče praznoga klasja Carevi doglavnici nisu imali briga: ali Car izgubi mir i ne nađe ga ni danju, ni noću. Naročito su noći bile užasne.

Začudi se i Smrt tolikoj snazi, za trenutak izgubi dah, pa s gnevom reče: — Moraćeš mi ga dati, luda majko! Za njega nema leka, jer nema čoveka koji bi s izvora života

Tako more, ribe, morska ježica, zvezda i koralna grana prvi put čuše njegovo ime, a reka svoje izgubi. — Šta je to belutak? — podiže obrve morska kornjača. — Nešto za odelo ili nešto za jelo?

Ali nije imao vremena da pita, jer je pridošlica strogo klimao glavom opominjući ga da pazi: izgubi li igru ovo je Mickova prva i poslednja poseta.

Zar cveće da bude moćnije od carske želje i naredbe? Zar da zbog njega izgubi večnost? Naredi Carica da sve što u njenoj Carevini ima ruke i oči ostavi svakodnevne poslove i krene u rat protiv

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Ironija sudbine je htela da za nekoliko desetina merica žita izgubi glavu čovek koji je, kao malo ko u njegovo vreme, zadao jada Turcima“. I godine 1612.

sestre Sekuline: „Ujko Janko, nemereno blago, ti ne vodi Sekulu nećaka, Sekula je jošt nejako dete, da Sekula ne izgubi glavu: Sekula je jedinac u majke“.

I znade li šta bi od đevojke?“ „Prođi me se, moj ujače Ivo! Nije tebe Maksim poginuo, no kad dođe na konju pomamnu, te izgubi vojvodu Miloša, pak đevojku ote u đevera, on pobježe ka nesrećnoj majci“. To izusti, laku pusti dušu.

goru ga noge zaniješe; vikom viče Novaković Grujo, vikom viče po gori zelenoj: „Đe si, brate, deli-Tatomire? Izgubi me Grče na mejdanu!“ Tu dopade deli-Tatomire, nosi golu sablju u rukama: „Stan’, kurviću, Grčiću Manojlo!

dolamu; no su lake noge pod hajdukom, u goru ga noge zaniješe; vikom viče po gori zelenoj: „A đe si mi, čiča Radivoje? Izgubi me Grče na mejdanu!

su lake noge pod hajdukom, u goru ga noge zaniješe; vikom viče po gori zelenoj: „Đe si, brate, Starino Novače? Izgubi me Grče na mejdanu!

Oće junak da izgubi glavu, da od koga, već od babe svoga! A kad vidi da će poginuti, dade pleća, pak stade begati, za njim Đurađ pusti

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Satima se nije vraćao. — Kud li se izgubi Mačak? — zabrinu se Jovanče, koji je jedini primijetio nestanak majstora, jer su ostali bili zabavljeni igrom.

— Da je ovaj šašavko bio malo pametniji, pa da izgubi bar neki dukat — progunđa starac. — A baš za ovu paricu nije mu se isplatilo da zalazi u ovoliku koprivu.

Tutanj bosih nogu, prašina na drumu, sijevanje tabana i — družina se za tren oka izgubi s očiju svojih udobrovoljenih staratelja, malopređašnjih gonilaca.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

DOBRA LOZA Svu lepotu izgubi — vrli koren osta mu čestit, s rodom nasporan! Svirajka mu se zdruzga, — ali majstorija sviranju u njemu osta!

Ako li koji što malo izgubi, ili što koga malo ako bi prst bio zaboli, ili mu se što dijete razboli, to taki brže traži vražaru da vraža i da baje.

Ni sluge među se [ne] zaktevaju druga ležaka. Što se lasno dostane, to se lasno i izgubi. Ovaj svet, ka ušljiv kožuh.

Bistroumlje svačem je gospodar. Ne iskati nad pogaču više hleba, da i proju ne izgubi. Beseda čok, a hvajde jok. I časom se vreme menja.

Danas što steče, a sutra pak izgubi. I da se zatim na brigu, na starost. DEČIJE IGRE Ta reci mi dok nisam rekao; čim smo bolji od dece kalašaste, skačući

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Ništo ne napraji odi momče... Kako zemlja si dođe... — Šta napraji? Eškel’k napraji. Izgubi si r’z i trgovački čes’!... Čorbadžijski sin!...

— a on si — ešek nijedan! oženi sas belosvetsku i izgubi dušu sas drugu veru, sas tuj, što ti gu kažem, frajlicu Švabicu Kerminu! Toj li je red?!... A tatko što da praji?!

Prekodan se svaki čas tek izgubi, nema je. Povlači se u samoću, onu tako milu samoću mladim stvorovima koji ne znaju šta im je, a željni su da pate; onu

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti