Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Pošteno ime, dobar glas što ga je imala kuća Aleksića — sve ode!... Kao da je grad potro... I sad jadaju i kukaju. Niko živi ne čuje tugu njihovu; niko ne veruje da oni nisu ništa krivi. — Oh, Lazare!... Lazare!...
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
više rata, ni pomora, al ne vidim zemljaka, nigde znanca, prilaze mi udovice neke, možda kćeri moje davne dece, jadaju se opet na oganj i mržnju: da nema više krova u selu, ni jednog voćnjaka bez groba, ni mrve na trpezi krušne, a kiša
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Donose mi kolača. Svi ti moji zemljaci, Ilančani, mirni su, raspoloženi dobro, i mirišu na kožuh. Ne tuže se, ne jadaju, i nisu nimalo melanholični. I kraj tolikih koji se nikad više neće vratiti, kolo igra svaki dan u parku.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Uokolu, uza zid, zijevaše nekoliko starijih i bolešljivih ljudi što su slušali malu misu, pa sada se jadaju jedan drugomu. Zaslavi na „podizanje”. Svi poklekoše i prignuše se k zemlji; glasno moleći, skrušeno se udarahu u prsa.