Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Sutradan već po obližnjim kućama počeše se žene i babe sašaptavati: — A znaš, jadna, šta je noćas bilo? — Šta, jado?! — I ne pitaj, bome!...
Pomoli se poša, zvernu tamo-amo ispred kuće, pa kad vide Vuju, upita: — Zar se opet krpiš, jado moj? — Opet, pošo — protunjka Vuja. — A jesi već prišio? — Još dvaput da prodenem.
Matavulj, Simo - USKOK
— A, jado, imâ bi i svijet da se česa nagleda, kad bi tebe gledâ! — povrnu Kićun. A, bogami, ti si banica i bićeš đegođ bila!
— Je li? — učini na to starac. — A da ko jado, presuđuje u našu zemlju? — Krst! vaistinu! — potvrdi mladi čovjek. — Sila, vaistinu! — reče knez.
I ona viknu Janka, i poteče mu u susret s riječima: — A đe si nam, jado? Željni smo te svi, svi od najmanjeg djeteta do starog Mrguda!... Pop je otišao časkom u selo.
Simović, Ljubomir - HASANAGINICA
Čujete li, gospe i velmože, naš Ahmed bi hteo, al ne može! „Odo ja kući!” — pljunu Šemsa stručno — „a ti, jado, radi svojeručno!” AHMED: Nemoj da ja tebi pokažem svojeručno! Nemoj da ja tebi sabijem rogove!