Upotreba reči jaran u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Ha!... ha!... ha!... Znam!... Jelica Miloševa!... Lazar sagao glavu i ćuti. — Nego, tu i tvoj jaran obleće, a? U Lazaru poče da vri... — Bogami, sinko, ne daj mu da te izbije iz sedla!...

I šta ga se tiče Stanko!... I ko je taj Stanko?... On da je drug, prijatelj, da je pravi jaran, on ne bi prkosio onako kao on njemu jutros: „jarane, ti si dever; tako smo rekli!... I uskipe mu bujna mlađana krv...

Ali ovako!... Ovako samo žalim što sam s takim gadom rastao i odrastao i što sam toliko drugovao s njim da mi je čak i jaran bio!... Žalim za svakom miloštom, za svakom lepom rečju što mu je kad rekoh!... I mrtvoga se stidim!...

u hrani jaglica — iskokano zrnevlje; pucanje pušaka kao kad se kokaju zrna kukuruza jako — sad jandžik — vrsta torbe jaran — drug, pobratim jordam — oholost, ponositost kabuliti — dopustiti nešto, mariti za nečim kada, kaduna — gospođa;

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

Jagluk - duguljasti rubac (marama) od finog veza (pamučnog platna) izvezen zlatom najednom uglu jazidžija - pisar jaran - drug, prijatelj; dragan jektati - puštati jek, zvuk iz sebe, oglašavati se, odazivati se jekom; vikati; ječati,

Ćipiko, Ivo - Pauci

Znao je da je Rade njezin jaran; znao je to po šaporenju u selu, i naslućivao po njenoj ispovjedi pred njim. Onoga dana, u crkvi, kinjio se boreći se sam

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti