Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
A nemoj se, taste, prepanuti ni za tvoju đecu ubrinuti. Ja ću đeci, mojim šurevima, hoću njima ruho prom'jeniti, a u tursko ruho oblačiti: oko glave bijele kauke, a na pleći zelene dolame, a na noge meneviš-čakšire, o pojasu sablje
Vodiš li mi zamjenicu, sine, koja će me jutrom zam’jeniti, dvor pomesti, vode donijeti, poređati gospodske stolove?“ Al’ besjedi Milić barjaktare: „O starice, moja mila
Ide s vode, nosi vode ladne, hoće mene staru zam’jeniti!“ Ni bi snahe, ni od snahe glasa, veće majka kuka od žalosti, kuka tužna kako kukavica, a prevrće kako lastavica, i
nemojte raditi, nego mene starca poslušajte: ja sam gledô u našem indžilu, ovo naše dugo biti neće, nego će se prom’jeniti carstvo; već se, sinko, podobrite raji: od harača raji otpustite, nek je harač kô što Murat reče; prođite se globa i