Dučić, Jovan - PESME
Okna se gase; i noć zija Jeziva. Kanda u te dobi — Na pragu stoji vesnik kobi, A zidovi su puni zmija. OMORINA Prepukla zemlja žedna vapi, Od
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
Moje te srce traži, kuka za tobom, kunem ti se umire za tobom. Bože, ovo je užas... Ubija me ova jeziva smrtonosna praznina samoće.
Gore, u onoj mrtvoj polumračnoj šupljini, u onoj smrtno hladnoj tišini tornja, pirila je jeziva hladnoća teških i ledenih zvona, punih onog svojstvenog ćutanja u nekom užasno mirnom i mrtvačkom stavu savršene
A ona živost i metež na peronu, uzbuđeni i dirljivi uzvici, ona jurnjava, jeziva radoznalost i zapomažuća briga onog pomanitalog od nestrpljenja sveta, što se bezumno napregnut, raspitivao o svojima i
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Pozvaše i potporučnika Aleksandra u izviđanje. Vojnici ćute. Kada za momenat prestanu pucnji topova, jeziva tišina zavlada oko nas... A to još više pojačava strepnju. Stanje iščekivanja postaje već nesnosno.
sve su dalje, još neko romorenje... Najednom se sve utiša. Samo noć i jeziva tišina... Petar nišandžija obrglio cev i ukočeno gleda u daljinu.
Pandurović, Sima - PESME
si, Ni dokle će biti ove tužne smène Onoga što voliš i mrziš, ni da si Jedan fantom sveta, jedan oblik sène, Dok jeziva kiša postelju ti kvasi, Gde se najzad lêže, i truli, i vene.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Pored njega, u njen potkorućen ležaj brzo se uvuče stud, jeziva kao odran čovek, i on vide Mijata kako se, dugačak i mršav kao ker, proteže u njegovoj postelji.
Nedra su vlažna i topla. Njim sunu drhtavica, slatka i jeziva. Nikad takva. Trže ruku od vreline, od slasti, od greha, od...
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
i toplo, a nebo mirno, mirno i milo, kao uvek o primirju kad se ni sa koje strane ne čuju pucnji, ni mrska, potmula i jeziva tutnjava topovska.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Taj isti pijetet zahtijeva da jeziva fotografija na kojoj je retuša dragoj umrloj osobi nakazno izobličila usta i nanizala joj niz mišji sitnih bisernih
Petković, Vladislav Dis - PESME
kako propast plete Za narod što je iz svoga stradanja Podig'o presto otadžbine svete, Oltar slobode i nebo nadanja. Jeziva sablast propast njemu plete.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Kad se lađa primače Propadu, žene umukoše posvema; još se čuje samo hitro udaranje vesala, a čim su bliže, jeziva ih zebnja u životu podilazi, pa žene i čobančad tiskaju se bliže jedno drugome.
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Za sve vreme trajanja dugoga uvoda zašto se izgubilo carstvo, glas mu je bio jedna jeziva tužbalica dok se vojske ne sudariše: on tada podiže glavu i obori oči na Hamzu kraj odžaka, koji ga pobožno slušaše.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
U neko doba noći Bugari se pritajiše. Štitile su ih žice, te su valjda malo spokojniji. Planinom je ovladala jeziva tišina, da čoveka strah uhvati.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Onda bi se na jednom trgao, zanio, podbočio bi rukama slabine, okrenuo bi se prema torovima, oko kojih se razlijegaše jeziva piska orlova i studeno graktanje vrana i gavranova, pa bi kao upola jauknuo: — O vi crni vrani i orlovi, najedite se,
Ćipiko, Ivo - Pauci
I spustila se noć, ne vidiš pred očima drugo do bijela... Jeziva, brate, noć, mjesec zašao, a od zvijezda nema vajde. U oči bije snijeg, a nad glavama krše se grane.
— Ali odmah pade mu na pamet: „Što mogu da radim?” i sleže se u njemu jarost, i nastupi jeziva strepnja. Još dok se ova kuća gradila, zametaše se u njemu sumnja što slutijaše na zlo.
Petrović, Rastko - PESME
da može od obasjanih nogu Marija Biti gubica Okeana sipljivih razbijena; Glečere, srebrna sunca, svodove usijane, Jeziva nasedanja po smeđim zalivima Gde džinovske zmije od vaši proždirane Padaju s drveta u grčevima, sa crnim mirisima.