Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Opklada je bila sklopljena. Matija Jedva čekam da se Dorotej vrati kako bi grbo na njega okrenuo svoju zlobnu jezičinu. Napolje ne mogu jer pada sipeća jesenja kiša pa sam primoran da sedim ovde i da po ko zna koji put pokušavam sa mešanjem
mene i sunčevih trunčica, glođe litice i otkida staru koru sa hrastova, klizi po ledu Beloga potoka, isukala je belu jezičinu, fijuče i zasipa liticu smetovima oštrog snega, a mi unutra ne hajemo na njen bes, razbaškarili se, one odevene u beli
Ali zakoči, Prohore, zaboga tu svoju laparavu jezičinu, ono je konj, besan, lud konj, sad će da se propne i zanjišti, to ti ja jamčim, a neće zaroktati, zalajati, zavrečati ili